Paklene vrućine puno se lakše podnose u vožnji kroz nevesinjske i gatačke livade nego u mostarskom loncu iz kojega smo izmigoljili oko podneva tog drugog dana mjeseca kolovoza. Svako sa svojim ciljem, u svojim mislima, vozimo se i razgledamo okolinu. Na livadama uz potoke urasle u zukvu, preživaju krave. Rijetko gdje ih se može vidjeti toliko kao na potezu Nevesinje-Gacko. Pravoslavni je Ilindan i uz put pred ulazom u Gacko je mnoštvo ljudi: reže se pečenje, pripremaju se stolovi, pred crkvicom igra kolo, govornik pozdravlja prisutne i govori o lijepoj tradiciji koju treba očuvati. Mi produžujemo i, može se reći već tradicionalno, svraćamo na kratki odmor u lipovom hladu podno lijepe nove crkve u centru gradića. Kamene zidove crkve šara mekani odsjaj sunca s njenih bakrenih kupola.