Preživjeli Vlašić…

Proteklog vikenda, 10. i 11. veljače 2018., društvo je organiziralo dvodnevni izlet i skijanje na planini Vlašić. Od ekipe „HPD Prenj 1933. Mostar“ , koja je bila nazočna sastanku, prijave su bile oskudne. Pretpostavljam da je razlog u nedefiniranoj vremenskoj prognozi što je razumljivo i svojstveno ovom godišnjem dobu. Međutim, prijave su bile otvorene do petka, tako da je to išlo u prilog mom dvoumljenju hoću li poći ili ne. Prevagnulo je ono jače, volja i želja uputiti se s dobrom ekipom, pogaziti snijeg, prošetati i diviti se visokim borovima okićenim bijelim ukrasima. Između ostalog, moja vizija se poklapala i s obavijesti društva, da je tura namijenjena i onima bez iskustva sa snijegom kako bi ga zavoljeli što mi je dodatno dalo krila da se brže spremim, posložim kućne obveze priželjkujući odmor od „svega“ u planini. Rano ujutro, posljednjeg dana prijava, porukom sam se javila našoj Aniti, voditeljici izleta. Nazvala me i obradovala informacijom o samo jednom slobodnom mjestu, budući da je jedan od prijavljenih članova odustao, tako da me može bilježiti. Ja sretna, proširih vijest da sam se prijavila za Vlašić, a potom se ismijah do suza kad je naš Ćaka izvalio rečenicu: “Ma jok bona…sve žene, satrat ćete nas dvojicu“. Smijala sam se i ne sluteći što će to nas sve skupa“satrati“.                                                                                                                Tako, u dobru raspoloženju subotnjeg jutra, okupili smo se točno u predviđeno vrijeme ispred hotela „Ero“ i kombijem nas devetero se uputilo prema Travniku. Dobro se proputovalo. Po dolasku u grad svima su udovoljilo, pa se posjetila pekarna, ćevabdžinica, te „Konak“, oficirski dom iz austrougarskog perioda, u kojem je smještena „Bečka kafana“. Tu smo se sastali s preostalim članovima, koji su bili prijavljeni za ovu turu, Ivicom, Blažom i Vanjom, te našim vodičem Draganom, članom PD „Vitez“.

Nas nekoliko je bilo raspoloženo za Travnički ćevap, tako da smo „s noga“, što bi se reklo. maznuli svoje porcije na uranku. Ćevapi dobro ukusni, opravdali su moje očekivanje, s obzirom da ih prvi put u Travniku jedem. Vrijeme je polaska. Krenuli smo prema planinarskom domu Paklarske stijene na 1509 m/nv do kojeg se dolazi vozilom.

Put dobro očišćen tako da nismo imali potrebe ni lance kačiti našemu kombiju.                                                                                                                    Dok se vozimo, krajolik fascinira. Iza sebe ostavljamo gusti oblak magle dok borovu šuma i pokoje listopadno drvo okrunjeno snježnim pokrivačem blago kupa sunce probijajući se iza preostalih oblaka. Kod sviju nas raspoloženje na nivou, a kako i ne bi bilo kad sav prizor ostavlja dojam da je dan idealan i da je prognoza bolja od očekivane. Ubrzo smo se parkirali tik uz dom, gdje nas pri izlasku dočeka studeni, prijeteći vjetar, a potom domalo nas je ljubazni domaćin smjestio u fino uređene i tople sobe. Nije bilo zadržavanja. Na brzinu smo se obukli ili bolje rečeno natovarili odjećom, zbog vjetrine koja probija, kako reče Beky. A potom, po instrukciji vodiča, morale su se i gamaše „nabaciti“. Naučila!! Već jedno mi iskustvo više.                               Uskoro se cijela ekipa uputila planinarskom stazom prema domu „Jusuf Pečenković“ lociranom na prostoru Devečana (1763m/nv). Raspoloženje super. Reklo bi se, zanemarujući vjetar, a zahvaljujući suncu i vrijeme dobro. Ono zimsko bez padavina, a snijeg učinio da sve izgleda čarobno. Koristimo tu idilu na samom početku staze za fotke, razdraženi snježnim ambijentom kao dječica i ne sluteći ono što bi nam moglo pokvariti raspoloženje. Snijeg do doma smo gazili bez većih problema, ali zamjetno je postajao sve dublji.   Nakon malog predaha u domu i okrepe dobrim planinskim čajem s limunom kalkuliramo. Jedan dio ekipe stavlja krplje. Naravno, tko ih je ponio. Tad sam osjetila ljutnju na samu sebe, zbog svog neposluha, jer me draga Nela izričito nazvala i rekla da bi bilo dobro da ih posudim i ponesem. Uostalom, trebali smo svi to znati, bez da nam itko kaže budući da smo smo prošli kroz Planinarsku školu i dotakli se opreme za zimske uspone. Znala sam da je prekasno sad. Ovo je Stojo škola za drugi put!!                                                              

Drugi dio ekipe posuđuje krplje od članova koji nisu bili spremni nastaviti dalje dok troje ljudi kreće bez njih. Imala sam sreću. Miro mi je pružio svoje, pošto se on iz privatnih razloga nije mogao uputiti dalje. U čas ih je namjestio na mojim gojzama, a zatim objasnio kako se u njima trebam kretati. Naravno, zaslužuje pohvalu, jer takvom gestom se očituje planinarska etika; pomozi u nevolji, to ti je dužnost. Za ne povjerovati, ali ja sam sebi djelovala tako „moćno“ s tim krpljama, obzirom na moj prvi doticaj s njima. Smiješno, ali sigurno bi to s razlogom. Osjećala sam se sigurnije. Kolona koja se smanjila nastavila se kretati uranjajući u sve gušću maglu. Ekipu koja je krenula prema vrhu Vlašićka Gromila (1919 m/nv) činilo je  nas osam članova, jedna Sarajka, vodič i za divno čudo jedan nepoznati, druželjubivi pas.
Vjetar nam je sve jače puše u lice, gura nas, kao da podsjeća da smo došli planini u posjetu i da nas on, kao vjeran prijatelj, čuva od nesmotrenih i bezobzirnih ljudi. A mi uistinu takvi, ne osvrćući se na prijetnje nastavljamo dalje spoznajući da nam pogled postaje totalno neobičan, pošto su se tako bijela magla i snijeg stopili u jedno. I onaj tko se ovdje rodio, sad nije znao gdje je!!                                                                                                                  

Kako je jak vjetar karakterističan i za mećavu i vijavicu, ne mogu sa sigurnošću ustvrditi je li padao samo novi snijeg (mećava) ili se podizao i snijeg koji je već na tlu (vijavica), ali mi se činilo da su nas obje nevolje snašle. Tempo kolone bio je prilagođen svima. Hodalo se pažljivo, naročito po smrznutom snijegu, jedno za drugim bez razdvajanja, jer je vidljivost bila sve manja. Napokon, našli smo se na samome vrhu. Izronio je odjedanput iz guste magle. U svom tom kijametu nismo propustili ni međusobne čestitke „urlikanjem“ za osvojeni vrh, a  ni fotografiranje. Uopće ne znam što je presudno bilo u tim momentima da se cijela ekipa ponaša kao da smo u sasvim normalnim uvjetima, bezbrižni za povratak. Kao da smo bili začarani. Međutim čarolija nije trajala dugo. Uslijedio je brzinski pokret za povratak. Stvarna temperatura zraka po Ćakinom termometru iznosila je -5 C, međutim, kako je indeks hlađenja kao subjektivan osjećaj na izloženoj koži zbog djelovanja vjetra, ta je vrijednost bila dosta niža od stvarne, tako da su se obrazi i nos doslovno rečeno „ledili i otpadali“. Mećava i magla su nam u startu zagorčali povratak. Bez dva člana nastavili smo lagano spuštanje sklanjajući se od vjetra, a telefonskim pozivom smo dobili informaciju da su nam i oni na tragu i da ih sačekamo.

Međutim, vodič onako smiren, staložen i bez panike daje objašnjenje da su oni vjerojatno krenuli starim tragovima, a nama daje znak za polazak.  Cijela ekipa je odisala dobrim osobinama. Snalažljivost, hrabrost, požrtvovanost, prilagodljivost, fizička izdržljivost, društvenost, smisao za razumijevanje ljudi i prirode su došli do izražaja. U ovim momentima bitan je bio temelj na zajedništvu, na uzajamnom djelovanju s ciljem svladavanja prirodnih, ali ujedno i vlastitih psihofizičkih prepreka. Bravo ekipa, uspjeli smo!!                                                                                               

Povratak, čini mi se traje vječnost. Najbitnije od svega je bilo ne stvoriti paniku. Svatko u svojim mislima korača, bez ijedne riječi da se žali. Kapa do poda našoj Blaži koja se cijeli put bez krplji bori s nametima snijega, a uz to puna vjere u dragoga Boga da će se sve dobro završiti.                                                                                                                          Spori smo. Izvlačili su se najskriveniji atomi snage i noge su koračale. Pokazali smo koliko je čovjek uporno i voljno biće, a da nije ni svjestan posjedovanja hrpe energije koja mu daje snagu krenuti dalje. A uz to sve pohvale za kolegijalnost svim članovima, a posebno Ćaki koji, kako Danijela reče, vodi brigu o svima prije on samom sebi.                                             

Ivica i Sarajka su nas sviju zabrinuli, ali zahvaljujući Bogu i navigaciji došli su prije nas do prvoga doma. Uz čeone lampe nastavljamo prema našem prenoćištu. Ostatak ove avanture satkan je od smijeha, dobrog bosanskog lonca, vina, jutarnje kave, čaja, zajedničkog doručka, lagane šetnje, skijanja, obilaska Tvrtkove tvrđave, obećanih ćevapa u Harija i ugodne vožnje nazad.

Svima nam ovo treba biti pouka, da planinu i njenu varljivu ćud nikad ne smijemo podcijeniti, a znati da se nesreće događaju od niza loših procjena, a ne samo jedne.

Na kraju htjela bih dodati da na samom Vlašiću još uvijek živi verzija legende po kojoj su se šestorica braće udvarala istoj ljepotici pa ljuto zavadili. Zamolili su Mjesečevu i Sunčevu majku da presudi. Ona odluči da ljepotica svima bude sestra, a njeno sedmo dijete. Legenda kaže da je tad nastalo sazviježđe Sedam Vlašića, koje se od proljeća do jeseni vidi s planine Vlašić. Ja se toplo nadam da ćemo se u proljeće okupiti u većem broju, uputiti prema vrhu Pavo (1807 m/nv) i obradovati sazviježđu Sedam Vlašića.

Stoja Gakić


MEMORIJALNI USPON „LUPOGLAV 2018“

HPD Prenj u suradnji sa stanicom planinarskih vodiča Mostar, realizirajući godisnji plan za 2018 godinu, najavljuje sudjelovanje na Memorijalnom usponu na vrh Lupoglav 2102 mnv, na Planini Prenj, u organizaciji PS FBiH 17 i 18. 02.2018 godine.

Svi zainteresirani za ovaj uspon mogu se prijaviti na redovitom sastanku društva u srijedu 14.2.2018. u 20,00 sati.

Napominjemo da se radi o zimskom usponu koji zahtijeva zimsku opremu, poznavanje kretanja i penjanja na zaleđenoj padini i dobru kondicionu spremu.

Dolazak na sastanak je obavezan ukoliko želite sudjelovati na ovom usponu. Vodič je Bojan Prkić kojem se možete javiti na tel. 063 348 963 za informacije, a isti, zajedno sa kolegama vodičima zadržava pravo  odobravanja sudjelovanja prijavljenih na temelju procjene osposobljenosti i opremljenosti.

 

„PLAN MEMORIJALNOG USPONA NA „LUPOGLAV 2018“

 

Subota 17.2.2018.

09:00 – 09:45 Prijava učesnika i upoznavanje sa planom Memorijalnog uspona kod parkinga na ušću (mostarske) Bijele u akumulaciono jezero (prijemni šator), preuzimanje akreditacija i učesničkog materijala.
09:45 – 10:00 Pozdravno obraćanje predsjednika PS BiH / FBiH i predsjednika Organizacionog odbora uspona, Zehrudina Isakovića i obraćanje vođe uspona.
10:00 – 16:00 Uspon do kampa u Barnom dolu sa odmorom u napuštenom selu Grabovčići (650 mnv.)
16:00 – 19:00 Postavljanje kampa kod spomen grobova Ilije Dilbera i Milorada Stjepanovića.
19:00 – 21:00 Međusobno druženje i razgovori o planovima
20:00 – 06:00 Spavanje

Nedjelja 18.02.2018.

06:00 – 06:50 Ustajanje, doručak i pripreme za uspon
06:50 – 07:05 Prigodni spomen na poginule alpiniste kod spomen grobova
07:05 – 07:15 Upute za uspon i konsultacije
07:15 – 13:00 Uspon na Lupoglav, zajedničko fotografiranje (oko 11 sati) i povratak u kamp (pojedinačno zadržavanje na vrhu Lupoglava maksimalno 30 minuta)
13:00 – 14:00 Pakovanje opreme, ručak
14:00 – 17:00 Povratak

TEŠKOĆA USPONA
Uspon na Lupoglav se kvalificira kao zahtjevna visokogorska tura, sa elementima penjanja u ledu kod završnog djela (oko 40 stepeni nagiba). Postoji potencijalna opasnost od lavina.

POTREBNA OPREMA
– Cepin
– Dereze
– Uže (kolektivno, već prema dogovorenim navezama)
– Kvalitena zimska bivak oprema
– Ostala oprema za planinarenje u zimskim uvjetima

 

PRENJSKA TRAGEDIJA


Na padinama Prenja, jednog od njegovih najmarkantnijih vrhova, Lupoglavu, poginuli su naši alpinisti Ilija Dilber, Milorad Stjepanović i Zijah Jajatović. Oni su svoje živote izgubili nakon prvog uspješnog preskijavanja Prenja i prvog poznatog zimskog uspona na Lupoglav. Nažalost, sreća ih je napustila negdje između 13. i 14. februara pri povratku s vrha, kada su se izgubili u gustoj magli. Šta se sve događalo, i kako su izgledali njihovi posljednji trenuci, tajna je koja će zauvijek ostati zapisana u prenjskoj bjelini. Ipak, nađen je njihov fotoaparat iz kojeg je izvađen i razvijen crno bijeli film. Fotografije pokazuju da su vrh popeli sva trojica. Nisu imali vremena za radovanje, već ih je bila opkolila gusta magla i valjalo je hitno krenuti nazad. Nažalost, jedan od tih koraka bio je pogrešan. Iako su otišli vrlo mladi, oni su ostavili značajan trag u bosanskohercegovačkom planinarstvu i alpinizmu. Njima u čast planinari tradicionalno organiziraju memorijalni uspon na Lupoglav od 1971. godine.“

 

Dvodnevni izlet i skijanje na vlašiću

Društvo naredni vikend 10. i 11.2.2018. organizira dvodnevni izlet i skijanje na planini Vlašić.

Polazak je u subotu 10.2.2018. u 05,00 sati ispred hotela Ero.

Do odredišta približno imamo 3 sata vožnje. Po dolasku u Travnik možemo kratko svratiti na kavu/pitu/ćevape.

Smještaj je u pl. domu Paklarske stijene na 1509 m/nm do kojeg se dolazi vozilima. Za noćenje nije potrebno nositi vreće za spavanje.

Prijevoz je osiguran kombijem društva i osobnim vozilima.

Grupa – planinarenje

Nakon smještaja u domu očekivani polazak na planinarsku turu je u 09,00 h. Nakon 45 min hoda stižemo do doma Devečani gdje se može natočiti voda. Nastavljamo prema vrhu Vlašićka Gromila (1919 m/nm). Odavde se, oni koji žele, mogu vratiti do doma, a ostali nastavljaju dalje prema vrhu Pavo (1807 m/nm). Vraćamo se drugom stazom, ali ćemo u povratku opet naići kraj planinarskog doma Devečani.

Povratak u dom je planiran u 17.00 h gdje će za one što se prijave biti osiguran ručak. Dužina pješačenja je 17 km. Domaćini su nam članovi HPD Vitez i PD Paklarske stijene. Navečer je druženje i fešta u domu.

Hrana je iz ruksaka, izuzev dogovorenog ručka, a u domu se također može kupiti kvalitetan Vlašićki sir.

Grupa – skijanje

Po dolasku do pl. doma odlazak vozilima na skijalište Babanovac i skijanje. Priključenje ostatku ekipe po završetku skijanja u pl. domu. Udaljenost do skijališta od doma je 5 km.

Nedjelja

Slobodne aktivnosti ( skijanje na Babanovcu, spavanje do kasnije, planinarska tura po dogovoru, vježbanje zimskih tehnika u planinarstvu)

Željeli bih da napomenemo da je ova tura namijenjena i onima što nemaju iskustva sa snijegom na planini kako bi ga zavoljeli. Pođite bili spori ili brzi planinari. I da, dobro se obucite te impregnirajte gojzerice obavezno. Obavezne su gamaše, kapa i dobre rukavice.

Polazak nazad je u 16,30 sati, ćevapi uz put u Travniku, a očekivani dolazak u Mostar je u kasnijim večernjim satima.

Cijena izleta je 45 KM za članove planinarskih društava uz predočenje ovjerene planinarske iskaznice za 2017. ili 2018. godinu, a 55 KM za ostale. Cijena uključuje prijevoz do Vlašića i nazad, ručak i smještaj u pl. domu.  Prijave i uplate akontacije u iznosu od 20 KM kod voditeljice izleta Anite Jurić na tel. 063 315 680.

Vježba SPV Mostar na Bjelašnici

Za vikend 27. i 28. 01.2018. u organizaciji SPV Sarajevo skupa sa SPV Split i Mostar na Bjelašnici je održana zimska vodička vježba na kojoj je ukupno sudjelovalo 40 vodiča. Na na vježbi su demonstrirane i uvježbavane tehnike korištenja opreme, izrade sniježnih sidrišta, kretanja u snijegu i ledu u navezama kao i tehnike zimskog spašavanja i spašavanja iz ledničke pukotine korištenjem razne tehničke opreme.

Iz naše stanice sudjelovalo je ukupno 6 planinarskih vodiča.

Zaključak je da je vježba bila jako korisna, usvojena su nova znanja i tehnike. Dogovorena je daljna suradnja sa stanicama  Sarajevo i Split, te organizacija ljetne vježbe ispred Stanice planinarskih vodiča Mostar.

Vinko Krišto

 

 

 

 

Zimsko Čabuljanje tifusara

Hoće li ikada biti neka planinarska tura koja počinje oko podne?

Ne znam za vas, al ja još od 2012. godine kada sam počeo planinariti muku mučim sa ranim buđenjima i pohodima na planinarske ture. Sreća je pa me ta ranojutarnja čangrizavost drži do trenutka kad iziđem iz zgrade. Dan je kao stvoren za odlazak na planinu, još k tome zimska tura. Nedjelja je 18.siječnja 2018. godine, ovog jutra gonimo na Čabulju, slobodno možemo reći drugi dom nas planinara iz HPD Prenja. Na parkingu Zrinjskog okupio nas se lijep broj, cifra je 20, 18 muškadije predvođene našim najstarijim planinarom Amidžom i 2 cure.

 

Prvi zavoji prema Bogodolu ukazuju da će ovo biti nazovi si „zimska tura“, iako je prvi mjesec Čabulja je siromašna snijegom, al lako se praviti pametan iz auta.

 

Kolona se uhvatila, tempo se zadao i idemo polako Tankom kosom, snijega nema u talonu, šteta je to za zimsku turu, al što ćemo. Idemo do Medinog brda, e tu se već susrećemo sa zaleđenim pokrovom i tu već nastaju prvi problemi, proklizavanja, padanja. Situacija na terenu je takva da je niti stavit dereze niti ih ne staviti, mi smo izabrali ovo drugo, koljena i guzica su mi bili vele zahvalni zbog toga, al dobro, kakva je to tura ako netko ne odleti na guzicu. Pred Gondžušu već ima snijega, tu pravimo prvu veću pauzu i dijelimo se u dvije ekipe, ona koja ima dereze i ona koja nema. Završni uspon se može odraditi samo sa zimskom opremom što uključuje cepin i dereze, Čabulja je pred sam vrh jako strma i nije se igrati sa snijegom i zaleđenim pokrovom na toj strmini. Nekima je ovo prvi zimski uspon i prvo korištenje zimske opreme, recimo Sedić je već najavio polaganje zimskog tečaja za planinarske vodiče. Na vrh Veliku Vlajnu nas izlazi 12, bacamo grupne fotkice koji selfi, javljanje ženama da se brzo vraćamo i gonimo dalje nazad na Gondžušu, brate nije se ništa jelo od starta ture.

Na Gondžuđi dernek, rakijice se probaju, Ćaka mantra sa Hello Kitty bočicom vina, Sedić nas nudi svojim domaćim maslinama, ali pogodak derneka je ipak bila zaseka kojom nas je ponudio Robert iz Slovenije, tu smo svi prste umočili. Zaseka vam je namaz napravljen od smjese svinjske masti, čvaraka, češnjaka, i još nekih začina, maže se ko pašteta, tko god je probo ostao je oduševljen. Prava zimska muška planinarska hrana, jebo li te mesni narezak da te jebo.

Valja nam kući poći, lijepo se pojelo, noge su trome ali moramo dalje, Brano predlaže da pođemo kući preko Dolova te da se uhvatimo makadamske ceste i lagano spustimo do crkve u Bogodolu. Ćaki to baš i nije bilo drago, njegova računica kaže da ćemo tom dionicom hodati duže i da nema potrebe da to radimo, ali vođa ture se na kraju ipak mora slušati.

Povratak nam je izgledao pravo proljetni, snijega smo se brzo riješili, ostao nam je još samo koji kilometar da se sa vrha Kulice spustimo do asfalta i auta, lagano nižemo priče o društvu i našim aktivnostima te zaključujemo da je oko 50ak članova našeg društva bilo danas aktivno u planini, e to je baš lijepo.

p.s. idući vikend je izlet na Rilić, vodić je Sedić, spremte se.

Ivan Leženić

Izlet na planinu Vlašić 2./4.2.2018.

Petak

Polazak ispred hotela Ero u 16.30. Priblizno imamo 3 h vožnje. Po dolasku u Travnik možemo svratiti na kavu/pitu/ćevape. Smještaj je u domu Paklarske stijene na 1509 m/nm i direktno dođemo vozilima do njega. Ne treba nositi vreću za spavanje. U domu možete kupiti Vlašićki sir, oni koji su ga kupili prošle godine su bili zadovoljni.

Subota

Polazak na turu je u 8 h. Nakon 45 min stižemo do doma Devečani gdje se moze natočiti vode. Nastavljamo prema vrhu Vlašićka Gromila (1919 m/nm). Odavde se oni koji žele mogu vratiti do doma, a ostali nastavljaju naprijed prema vrhu Pavo (1807 m/nm). Vraćamo se drugom stazom, ali ćemo u povratku opet naići kraj planinarskog doma Devečani. Povratak u dom je planiran u 15.30 h gdje će za one što se prijave biti osiguran ručak. Dužina staze je 17 km. Domaćini su nam članovi HPD Vitez i PD Paklarske stijene. Navečer je druzenje i fešta u domu.

Nedjelja

Doručkovat ćemo u jednoj od travničkih ćevabdzinica i krećemo prema Mostaru.

p.s samo da napomenemo da je ova tura namijenjena i onima što nemaju iskustva sa snijegom na planini kako bi ga zavoljeli 🙂 Pođite bili spori ili brzi planinari. I da, dobro se obucite te impregnirajte gojze obavezno. Obavezne su gamaše i dobre rukavice (ne vunene).

Cijena izleta je 50 KM za članove planinarskih društava uz predočenje ovjerene planinarske iskaznice za 2017. ili 2018. godinu, a 55 KM za ostale. Ima opcija i da se noći jedan dan. U tom slučaju je cijena – 12 km.

Cijena uključuje prijevoz do Vlašića i nazad, ručak i smještaj u domu.  Prijave i informacije kod voditeljice izleta Anite Jurić na tel. 063 315 680

Zimski uspon na Veliku Vlajinu

Društvo narednu nedjelju 28.01.2018. organizira zimski uspon na Veliku Vlajinu, najviši vrh na planini Čabulji. Uspon kreće standardnom putanjom od planinarskog doma na Bogodolu, preko Dolova i Gondžuše do samoga vrha.

Budući da se radi o zimskom usponu potrebno je ponijeti opremu za zimsko planinarenje (cepin, dereze, štapove, brile itd)

Polazak je u 07,00 sati ispred stadiona.

Prijevoz je organiziran kombijem društva i osobnim vozilima.

Povratak je u večernjim satima uz usputno piće na Gorancima i razmjenu dojmova.

Voditelj izleta je Branimir Arapović kojem se možete prijaviti i dobiti potrebne informacije na tel. 063 349 558

PLANINARSKI SAVEZ HB I HPD PRENJ 1933. ORGANIZIRAJU ZIMSKI ALPINISTIČKI TEČAJ 2018.

Planinarski savez Herceg-Bosne, u realizaciji HPD Prenj 1933 Mostar, organizira Zimski alpinistički tečaj. Početak tečaja je predviđen za 23.3.2018.god. (petak)  i trajat će tri vikenda. Lokacije na kojima će se izvoditi tečaj su planine Prenj i Čvrsnica i Čabulje.

Cijena tečaja iznosi 210KMpo polazniku. Akontacija u iznosu od 110KM se uplaćuje  do 1.3.2018. god. (srijedom na sastanku društva od 20h u zgradi Vranice) ili uplatom na račun 3381002200385852 (UniCredit Banka). Troškove boravka i prehrane (hrana iz ranca) snose učesnici sami. Voditelj tečaja je instruktor alpinizma iz BiH Edin Durmo.

Poželjno je da polaznici posjeduju osnovnu penjačku opremu koja uključuje sljedeće:  Cipele (tvrde planinarske ili turne), minimalno jedan cepin ili bajla, po mogućnosti kombinacija to dvoje, dereze, turne skije sa trakama ili krplje, skijaški štapovi, kacigu, pojas, minimalno dva HMS karabinera i pet običnih, dvije prusike cca 5 mm duzine 3-4 m, dvije trake-gurtne 60-80 cm, čeonu lampu, paket prve pomoći, astrofoliju, podmetač, vreću za spavanje, naočale za snijeg (glečer brile) i rukavice,  šator (kolektivno po  dogovoru), Ako ne posjedujete svu navedenu opremu istu je moguće iznajmiti uz dogovor.

Prijave se primaju slanjem obrasca prijave na email: alpinistickihpdprenj@gmail.com, a obrazac prijave možete dobiti klikom na link  PRIJAVA
Sve druge informacije možete dobiti na kontakt telefon: Miroslav Mihalj: 063313940 i Mirela 063415965.

Broj učesnika je ograničen na max. 10 osoba,  zbog kvalitete tečaja.

Zbog ozbiljnih i dugotrajnih pristupnih tura, koje su bitan uvjet kvalitete tečaja, preporučuju se turne skije ili krplje
Tijekom tečaja vršit će se kad god je to moguće samostalni ili kombinirani usponi zimskim smjerovima u cilju pospješenja samostalnog djelovanja i manipuliranja opremom i tehničkim radnjama svakog polaznika tečaja.

ZIMSKI KAMP ZA DJECU

Zimski kamp za djecu? Da, Mostar ima i to. U trajanju od četiri dana, od 8. siječnja do 11. siječnja u planinarskoj kući Munika na Blidinju boravilo je 19. polaznika zimskom kampa. Hrvatskog planinarsko društvo Prenj 1933. iz Mostara je organizator još jedne aktivnosti za djecu u suradnji sa Stanicom planinarskih vodiča Mostar.

Mostar je okružen visokim planinama koje su u zimskim mjesecima najčešće prekrivene snijegom, a veoma su malo posjećene. Kao što Malom planinarskom školom koja će se ove godine održati u svibnju želimo djecu vratiti prirodi, ali i prirodu djeci tako i ovim Zimskim kampom nastojimo  djeci približiti snježne radosti i sve planinarske aktivnosti zimi, a prvenstveno zimsko planinarenje. Za vrijeme kampa naglasak je bio na komunikaciji, aktivnosti, timskom radu i druženju, a korištenje mobitela je bilo ograničeno.

Iako je kamp dočekalo toplije vrijeme za ovo doba godine ipak smo uspjeli izvesti sve planinarno. Iz Mostara smo krenuli u jutarnjim satima. Napunili kombije ruksacima i sankama i krenuli za Blidinje. U Jablanici nam se priružilo još dvoje djece, a onda preko Sovićkih vrata došli smo na Blidinje. Kako zbog snijega nismo mogli doći autima do .planinarske kuće sanke su poslužille za transport opreme. Brzo spremanje i krenuli smo planinarskom stazom  4km kroz prirodni rezervat koja nas je vodila do Masna Luka, Zadnji dan kampa počeo je gustom maglom, ali dok smo se pripremili za polazak sunce nas je već grijalo, a snijegu nije bilo ni traga. Posjet pećini hajduka Mijata Tomića, tj. „uvlačenje“ u istu s lampama na glavi je bio poseban doživljaj za djecu. Nakon pećine posjetili smo i Blidinje jezero koje je još po svojim krajevima bilo zaleđeno. Naposljetku su djeca uživala u staro hercegovačkim jela u Hajdučkim vrletima. Ma tko je rekao da djeca ne vole puru, lučenicu i uštipke? To je upriličena i dodjela diploma za 19. polaznika Zimkom planinarskog kampa.šumskog područja na planini Čvrsnici, u parku prirode Blidinje i do izvora pitke vode Jasla. Fra Petar Krasić je djeci ispričao o ovom području i njegovoj flori i fauni, a posebno Muniki, zimzelenom drvetu karakterističnom za planinu Čvrsnicu. Po povratku spremanje obroka, druženje i predavanje o zimskoj planinarskoj opremi tj. upoznavanje sa istom

Drugi dan kampa bio je rezerviran za korištenje iste opreme. Djeca su učila koristiti krplje i  hodati u navezi kako to planinari rade. No, pravljenje iglua je definitivno bila najdraža aktivnsot svima. Iglu je bio odličan, uglačan dječijim rukama. Pored vatre smo se skupili, malo ugrijali ruke, razgovarali i objedovali, skupili opremu i nazad do naše kuće. Onda opet pripremanje obroka, kratko predavanje o zimskom planinarenju, druženje, igre i sretni i zaovoljni na spavanje.

Treći dan je počeo kišom koja se kasnije pretvorila u susnježicu. Taj dan bio je rezerviran za sankanje u kojem su djeca uživala. Husky zaprega izmamila je mnogo osmjeha na licima djece, ali i vodiča. Naučili smo što je to timski rad, koja je snaga istog i kako iskoristiti ovu zapregu za pomoć unesrećenom.

Kaže se ako nešto volimo onda to ne možemo zadržati za sebe nego ga želimo podijeliti. Kao planinari koje su planine, planinarenje i priroda očarali svojom ljetom to želimo dijeliti i s drugima, a pogotovo s djecom. Želimo djecu upoznati s prirodnim ljepotama naših planina i radostima koje one donose te ih tako uvesti na stazu zdravog života i življenja.

 

Život nema reprizu!