Uspon na Vjetrena brda
Tekst i slike: Darko Rozić
U sasatavu : Žana, Zoka, Brano, Darko, Jopa, Luka, Goro
Iz Mostara smo krenuli u nedjelju 14.7.2013., u 5h ujutro. Prošli smo kroz Konjic, zatim smo se terenskim vozilima preko Konjičke Bijele počeli penjati strmim makadamskim putem prema Tisovici. U Tisovicu smo stigli u 8h ujutro, nakon 3 sata vožnje. Vama koji ste već vidjeli Tisovicu ne trebam ni reći da sam ostao bez daha kad sam ugledao tu dolinu u jutarnjoj magli, a vi koji je niste vidjeli preporučujem da je što prije posjetite. Dok to ne učinite nadam se da će fotografije prenijeti barem dio onoga što smo vidjeli.
U 8:15 smo napustili automobile i pješice krenuli prema Vjetrenim Brdima. Stara stočarska staza koja vodi u pravcu ovog lanca je vidljiva „tu i tamo“ ali smo se mi kretali prema GPS tracku. Nakon izlaska na greben Vjetrenih Brda staza se gubi ali iskusniji planinari se mogu kretati logičnom linijom grebena da bi stigli do njegovog najvećeg vrha (Erač 2076 mnm). Na Erač smo stigli u 11:45 min. Planirali smo kružnu turu tako da se spustimo u Lučine i u Tisovicu vratimo drugim putem, ali to nažalost nije bilo moguće zbog velike količine tvrdog snijega u žljebini koja je vodila prema Lučinama. Ispalo je tako da se na današnjoj turi svako od nas za nešto pripremao: Luka za godišnji odmor, ja za dugo očekivani Blues festival u Mostaru, neko za tjedan koji dolazi, neko da stavi točku na „i“ tjedna koji je na izmaku, kad se zbroji svi smo proveli zajedno jedan prekrasan dan na Prenju za vrijeme kojega smo posjetili Vjetrena Brda i njihov najveći vrh Erač (visina 2076 mnm). Što reći o Vjetrenim brdima, o njihovim sedlima ili o njihovim vrhovima? Svaki posjet Prenju otvara neke nove vidike, prikazuje druge horizonte , rasipiruje maštu sanjara i zanesenjaka. Tako je bilo i ovaj put, ma bilo je ekstra (što bi Jopa rekao s…).
Dan za pamćenje, lagani vjetar, tek da opravda ime Prenjskog lanca koji smo posjetili, sunce koje je povremeno provirivalo ispod tankih oblaka, temperatura taman za kratke rukave duž puta i vjetrovku na vrhu.
Pogledi sa Erača su prelijepi i skoro da nema vrha i doline na Prenju koji se odavde ne vide; Poljice sa jedne strane, Lučine sa druge, dio Tisovice ,Velika Kapa, Taraš, Otiš, Zelena Glava, Botini, Velike Vršine, Veliki Kapljuč, Ovča, Lupoglav sa oknom, Galić sa svojim vrhovima, Veliki Prenj, Cetina, Crnoglav.
To je to. Ma ima još mnogo toga da se spomene, al hajde trgnite se, pokrenite se, krenite i posjetite planine, visoke ili niske nebitno, ali ipak OPREZ! – Uživanje u ljepotama naših planina je poželjno i korisno ali nosi i određene opasnosti (vremenske nepogode, težak teren, mine), uvijek to moramo imati na umu i poduzeti sve da do nezgoda ne dođe tako da bismo se opet i iznova mogli vraćati planinama.
ZA kraj, neke misli mi se vrzmaju po glavi – zima, snijeg, led , posjeta ovim usmljenim i prelijepim vrhovima u zimskim mjesecima hmmm…
Dame i gospode eto i ova predstava je završena, nadam se da ste uživali u njoj, do neke druge ture, neke druge blic reportaže, uživajte u fotografijama…
[Best_Wordpress_Gallery id=”26″ gal_title=”PRENJ – Vjetrena brda”]