Izlet na Bitovnju i Lopatu

Prvo bih da spomenem da je ovo bila moja prva planinarska tura nakon što sam preboljela koronu (ovo neće biti priča o koroni 😁). Ne mogu odoljeti ovoj turi, ali malo strepim, jer nisam sigurna u kakvoj sam kondiciji 15 dana nakon korone (ipak je hodanje predviđeno za oba dana), a ne znam koliko je staza zahtjevna. Nakon malo moga nećkanja i Anelinog nagovaranja: hajde, to je ništa za tebe, odlučujem da ipak idem, ne treba me puno nagovarati. Polazimo po dogovoru u subotu u 8 ujutro, nas 6 sa 2 auta, još dvoje će nam se pridružiti navečer.

Anela nam večer prije javlja u grupu da će nam ona ujutro ispeći sirnicu za doručak. 😊 Prije polaska daje nam kutiju s pitom (još topla) koju smo smazali dok smo čekali pred tunelom Crnaja (pita je bila za prste polizat’). Nastavljamo put prema Kreševu, gdje će nas dočekati naš “domaćin” i nastaviti s nama do planinarskog doma.

U Kreševu smo prvo obišli Muzej Franjevačkog samostana u sklopu kojeg se nalazi i spomen-soba fra Grge Martića. Auta smo ostavili u Kreševu i nastavili put prema Planinarskom domu Lopata, a kako bi drugo planinari, nego pješke. Nakon nekih pola sata hoda, naš domaćin nas pita jesmo li za lakšu ili težu varijantu do doma, a mi se naravno odlučujemo za težu. Zašto bismo do doma hodali samo 2 sata kad možemo 4 sata. Ni ja se ne bunim, kad sam već krenula, šuti i hodaj. Staza do doma vodi najvećim dijelom kroz šumu, sa stalnim usponom. Usput izlazimo na Inač i posjećujemo spomenik na mjestu pogibije Džemala Bijedića.

Nakon pređenih 10-ak kilometara i oko 1000 m nadmorske visine, do doma stižemo oko 17 sati. Ostajemo sjediti ispred doma, uživati u popodnevnim zrakama sunca, uz kavu i rakijicu. U domu nas čeka večera i… iznenađenje. Pod utjecajem toga iznenađenja obećala sam da ću napisati izvještaj sa ovog društvenog izleta, na što su me sutradan morali podsjećati. Svašta čovjek obeća kad ga pjesma ponese…😁

Nakon vrlo malo sna, u nedjelju ujutro slijedi polazak na Martinov grob na Bitovnji. Dan sunčan, bez vjetra, savršen za planinarenje. Nakon 5 sati hoda i pređenih 18 km, umorni i gladni vraćamo se u dom na ručak, koji nas u život vraća. Nemamo baš puno vremena za uživanje ispred doma, jer nas čeka još povratak do Kreševa, a onda nazad za Mostar da stignemo do 21:00. Do Kreševa se spuštamo onom lakšom stazom sa početka priče, i jednako lijepom stazom kroz šumu.

Savršen vikend na planini…

Hvala Aneli na sirnici, organizaciji i vođenju izleta. 😁

Autor želi ostati anoniman. 😄