Treći izlet planinarske škole HPD Prenj 1933 iz pera polaznice

U nedjelju, 2. svibnja, vrijedna ekipa HPD Prenj 1933 Mostar dogovorila je “blagu” šetnju od Bogodolskih konja prema kršovitoj Čabulji.

I tako su se iskusni amateri, jako sigurni u svoju spremnost (ipak je to treći izlet), zaputili na vrh jedne od kršovitih planina ne znajući što ih očekuje.

Sputavanjem magle i lošeg vremena ekipa shvati da im je priroda izašla u susret, jer kako da se čovjek popenje “po naših” 25 stupnjeva uz oštar kamen kojem ni priroda nije mogla naškoditi, zar ne? I naravno dolaze predivni prizori i putokazi u minijaturnim puteljcima koji vode ekipu prema nevidljivom cilju.

I tako možete vidjeti jako puno divljih konja i jednu kućicu na hektarima zemlje i krša koja ništa oko sebe nema, a taj prizor izgleda kao iz knjige Heidi. Samo zamislite vodiče kao Heidi, a amatere kao prelijepe ovčice koji prate djevojčicu i njezin put prema cilju.

Pogodite što, nakon toga susrećemo se sa snijegom, vidjevši ga u mjesecu koji stvara zelenu idilu i prelijepe mirise, u mislima smo pomisli snješka napraviti, ali nastavili smo dalje prema vrhu. Nakon nekoliko stanki i par sati pješačenja dočepali smo se cilja od 1780 metara nadmorske visine vrha Velike Vlajine. Iako nas je dočekala magla i jak vjetar na vrhu, pokušajte samo zamisliti sreću popevši se na toliku visinu, po vremenu kojeg izbjegava čak i Heidi.

Toliki adrenalin i sreća dovode vas da vam ne smeta kako ni bura, tako ni magla i niska temperatura, već samo čekate trenutak koji traje točno onoliko kako bi uspjeli napraviti samo jednu sliku prelijepog pogleda koji se prostire čak toliko da vidite iskru mora.

I nakon što smo udahnuli punim plućima odluka je došla da se moramo vratiti. Iako je bilo jako strmovito ekipa je uspjela vratiti se preko hercegovačkog krša, a znajte da to nije nimalo lako.

I još jedna stvar, nigdje nećete osjetiti sva četiri godišnja doba u jednom danu, nego u hercegovačkoj visoravni.

Tekst: Martina Martinović