Planinarski dnevnik 14. Opće planinarske škole

14. Opća planinarska škola počela je u travnju 2021. godine i okupila je 100 veoma različitih ljudi, ali sa zajedničkim ciljem – da upoznamo bolje sebe i prirodne ljepote u našem okruženju. Družili smo se na predavanjima i odlično organiziranih 7 izleta. Dotakli smo Mostarsku Bijelu, Čvrsnicu (Žlijeb i Tise), Čabulju (Velika Vlajina), Velež (Brasina), Crvanj (Zimomor)…
Neki su već došli spremni, s teorijskim predznanjem i potrebnom opremom. Dok su neki do kraja škole bili sigurni u svoj korak u tenisicama. Neki su se upisali na vlastitu inicijativu, a neki su došli kao podrška svojim osobama. Neki su se upisali s prijateljima, a kad su ih prijatelji izradili, u Planinarskoj školi su našli još bolju ekipu (izrade, čuvajte se! 🙂
Kroz cijeli ciklus teoretske i praktične nastave, naučili smo mnogo korisnih informacija, neke će nam koristiti na pub-kvizovima, neke za opću kulturu, a većine ćemo se sjetiti kada budemo planinarili. Naročito o snježnim strehama i grmljavini.
Da ne odemo “previsoko” pobrinulo se predavanje o speleologiji i izlet u špilju Vjetrenicu.
Učili smo se fokusiranosti i pribranosti na predavanju o prvoj pomoći, ali i snalažljivosti na predavanju o orijentaciji.
Upoznali smo se i sportskim penjanjem, nekom je to bila ljetna avantura u Omišu, a nekom ljubav na prvi pogled.
Na fraze često kolutamo očima, ali ljudi vjerujte nam kada kažemo da se energija 14. Planinarske škole ne može vjerodostojno opisati riječima.
Dovoljno je reći da smo za vrijeme naše revolucionarne škole osnovali Planinarski bend i izabrali novog predsjednika.
U produžetku izdvajam nekoliko upisanih polaznika u Planinarski dnevnik.

“Planinarska škola u 3 riječi: obitelj, prijateljstvo i sreća☺️
Na stranu to što sam naučio puno toga o planinarenju i uživanju u prirodi, najvažnije što me naučila planinarska škola točnije potvrdila moje razmišljanje o tome kako #životnemareprizu i da treba živjeti dan za danom u okruženju ljudi koje volimo. Najdraža uspomena mi je penjanje na Veliku Vlajnu i quote: za sve je kriv Ivo Soldo🤟”
– Ivo

“Planinarska škola u 3 riječi: ljubav, sreća, zadovoljstvo.
U planinarskoj školi naučila sam da vrijedi pravilo voli i poštuj sebe i druge oko sebe, a najviše prirodu koja te okružuje. Najdraža uspomena mi je spuštanje nakon svake ture i neprestani smijeh ekipe! ❤”
– Jelena

“Planinarska škola u 3 riječi: NAJJAČA ŠKOLA IKAD!
Planinarska škola me podsjetila na to koliko je važno pružati međusobnu podršku i koliko to utječe na ljude i na kraju na povezivanje cijele ekipe. Najveći izazov i novo iskustvo mi je bilo sportsko penjanje, nisam mislila da to mogu ali s ovakvom potporom bilo mi je vrh!
Najdraža uspomena je definitivno onaj mali mol u Omišu gdje se od početnih četvero ljudi polako okupila skoro cijela škola, pjesme, ples i druženje, i oni naleti emocija kada nekome tko ti je bio potpuni stranac do prije 2 mjeseca govoriš kolika ti je čast da si imao priliku da ga upoznaš na ovaj način.”
– Ena

“Planinarska škola jednom riječju – vrh.
Planinarska škola u tri riječi – izazov, motivacija, strpljenje.
Planinarska škola me naučila mnogo.
• O planinama naše zemlje i regije, neke sam znala samo po nazivima iz ‘gradova i sela’
• O pomicanju osobnih granica i izdržljivosti.
• O snalaženju u potencijalnim opasnim situacijama.
Podsjetila me da nikad ne prestanemo biti solidarni i da se prava raja uvijek prepozna i motivira dalje. Najveći izazov mi je bio sportsko penjanje zbog straha od visine, ali uz ovakve osiguravatelje i navijače nije bila opcija neuspjeti.
Najdraža uspomena će mi zasigurno ostati izlet na Hajdučka vrata i vikend u Planinarskoj kući Munika.”
– Snježana

“Planinarska škola u 3 riječi? – Može u 4? Hvala što ste došli 😀
Planinarska škola me naučila nekoliko stvari:
– vrhovi se čine predalekim i previsokim sve dok ih ne popenješ 🙂
– izlazak iz zone sigurnosti i pomicanje vlastitih granica vraća se stostruko
– ma koliko se činili stabilni, odnosi pucaju uslijed igranja Una na planini 😁
Najdraže uspomene su mi je “kiša” na Vlajini, izlet iznenađenja, sportsko penjanje, i ono najvažnije, generalni osjećaj ispunjenosti i zajedništva nedjeljama :)”
– Maja

“Planinarska škola u 3 riječi: avantura, probijanje granica, smijeh.
Škola me naučila da budem prisutna u trenutku, da vjerujem u sebe jer ja to mogu, da sam samo maleni dio prirode, ali da svi dišemo skupa.
Najveći izazov je probijanje vlastitih mentalnih granica i uvjerenja da nisam dovoljno snažna za nešto. Cijela škola je jedna predivna uspomena, a ono što ću najviše pamtiti su zvukovi i boje: vjetra, ptičica i cvrčaka pomiješani sa šarenilom iskrenih ljudskih osmijeha.”
– Mia

“Planinarska škola u 3 riječi: poučna, duhovita, preDOBRA
14. planinarska škola naučila me nekoj novoj vrsti velikodušnosti i dijeljenja u socijalnim odnosima i o tome kako jedna grupa može funkcionirati kada je prepuštena vlastitim mogućnostima i sposobnostima.
Kao najdražu uspomenu, ali i izazov izdvojila bih svakako iskustvo kampiranja i sportskog penjanja u Omišu, gdje smo se suočili sa surovitošću stijena dok nas je sve pratila podrška i bodrenje jedni drugih.”
– Dori

“Planinarska škola u 3 riječi: A ĐE POĐO?
Planinarska škola me naučila da smo okruženi prelijepom prirodom, da smo u planini svi raja i samim time da se u planini stiču neka nenadana prijateljstva koja će nadam se potrajati 😊
Najveći izazov mi je definitivno bilo sportsko penjanje, jer se bojim visine, a uz pravu ekipu i vodiče sam uspio pobijediti strah. Dragih uspomena ima dosta, tako da bi mi teško bilo izdvojiti nešto. Mislim da ce mi čitava škola ostati kao jedna velika draga uspomena 🙂
– Hugo

“Planinarska škola u 3 riječi: najbolja škola ikad!
Planinarska škola me naučila da je i u 35. moguće ostvariti nova prijateljstva s ljudima koji će iz čista mira bez da ih itko tjera “udariti” uzbrdo po zvizdanu, samo da bi gore bacili poneku foru i natjecali se tko će se više smijati
Najdraža uspomena mi je cijeli nedjeljni dan ispred Munike, smijeh, druženje, opuštenost i osjećaj kao da je sve gotovo, završava, a ustvari tek počinje.”
– Boro

“Planinarska škola u 3 riječi: ustrajnost, smijeh, raja.
Najveći izazov mi je bio upisati planinarsku školu. Trebalo mi je samo 5 godina 😀 Izlazak iz nepoznatog u prostranstvo onog što tek trebam otkriti.
Najdraža uspomena su mi jutra bez alarma, buđenje sunčevim zrakama i žamorom ranoranioca u kampu u Omišu i u Planinarskoj kući Munika. Onaj osjećaj kad pomisliš: jedva čekam opet.”
– Nevena

Hvala vam što se došli.
Prijem.