Građani oduševljeni Mostarskom Bijelom
Nakon malo dulje stanke, konačno se organizirao izlet za građane. HPD Prenj 1933 Mostar u suradnji sa Stanicom planinarskih vodiča, organizirao je 9. lipnja 2019. godine izlet za građane u Mostarsku Bijelu. Zanimanje je bilo veliko, tražilo se mjesto više, kako građana, tako i planinara iz drugih planinarskih društava. Bili smo prinuđeni angažirati dodatan prijevoz, ali i dodatne vodičke “snage”.
Polazak je bio uobičajeno ispred stadiona HNK Zrinjski u 8:00 sati. Već u 9:00, nakon kraćeg uvodnog govora glavnog vodiča, krenulo se sa ušća Mostarske Bijele uzvodno. Glavni cilj nam je relaksacija, ugodno druženje, bez stresa i trke, kvalitetno provesti dan u prirodi, prekrasnom okruženju, daleko od asfalta, betona, buke, uz cvrkut ptičica i žuborenje hladne vode.
Prvu vodenu prepreku savladavamo bez problema, preko malog mostića, hvala Miri i Anesu koji su taj mostić popravili i uredili. Nakon kraćeg uspona makadamskom cestom, te spusta prema koritu rječice, slijedi nova vodena prepreka, te preobuvanje u “vodenu” obuću, a bilo ih je koji su gazili i bosi. Dan je bio vedar, vruć, čak i sparan. Gaženje po ledenoj vodi nekima je čak i godilo, jer to je dio puta bez velike hladovine. Gazilo se tako u nekoliko navrata, desetak puta, staza nas je vodila uz i preko korita rječice. Nakon “vodenog” dijela uslijedilo je opet preobuvanje u gojzerice i “kopnenu” obuću, te polusatna stanka za okrjepu i osvježenje.
Staza dalje vodi blagim usponom, kroz šumoviti dio gdje prevladava većinom grab i poneki jasen. Taj dio prolazimo sa suncem visoko iznad nas, ali nas već šuma zaklanja i nismo izloženi suncu kao u prvotnom dijelu puta. Vijugajući stazom kroz šumu, te preko nekoliko suhih potočića, dolazimo do “Kravljih stijena”. Prirodne stjenovite nadstrešnice, sa koje kapaju kapi vode, što nas dodatno osvježava i rashlađuje. Tu pravimo kraći odmor, diveći se “Majci prirodi” i njenim čarolijama…
Dalje završni dio puta, vodi nas pored zidina – ostataka kuća, što nam govori da je to nekada bilo naseljeno mjesto, te malog groblja, gdje su pokopani preci obitelji Lojpur. Vidi se i dosta očuvanog suhozida, koji je čuvao obradive površine, što je danas teško zamislivo jer je obraslo mladom šumom. Oko 12:30 dolazimo na odredište, spaljenu lovačku kućicu, gdje pravimo veći odmor i pripreme za sam ulazak u kanjon “pećinu” Mostarske Bijele.
Dok se građani okrijepljuju, neki piju i prvu kavu ovoga dana, spremljenu još rano jutros u “termoskama”, vodiči provjeravaju sigurnost ulaska u “pećinu” sve do desetakmetarskog vodopada.
Konačno, vrhunac izleta, ulazak u pećinu u pet grupa po petnaestak izletnika. Omogućujemo svima koji su to željeli odlazak do vodopada te neizbježno fotkanje ispod samog vodopada. Nakon što je i posljednja grupa posjetila pećinu i uvjerila se u sve čarolije Mostarske Bijele, spremamo se i slijedi povratak nazad.
U 16 sati svi smo već u koloni, ali ne propuštamo posjetiti vidikovac sa kojeg se pruža prekrasan pogled na dolinu usječenu u Prenju. Vidikovac također posjećujemo u grupicama jer je nemoguće da stane svih nas devedesetak na ovome izletu, odjednom.
Skupljamo se ponovo na “Kravljim stijenama” i krećemo kući zadovoljni i sretni provedenim prekrasnim danom u prirodi.
U Mostar na polaznu točku stižemo koju minutu iza 20 sati, srdačno se pozdravljajući uz obećanje ponovnog druženja u što skorije vrijeme!
Dragan Trboglav
