Autor: admin (page 76)

Konačano je stigao i taj petak, pakujemo stvari i napuštamo mostarsku sparinu te idemo na crnogorski Durmitor u osvajanje njegovog najvišeg vrha:Bobotovog kuka na 2.523 mnv.  Ekipa od 14 planinara i 1 planinarskog psa zaputila se prema Žabljaku. Nakon kratke i malo poduže pauze tj. gledanja utakmice u Nikšiću, stižemo u Žabljak u sumrak. Smjestili smo se u bungalove i do ponoći smo većinom svi bili u dubokom snu jer valja ujutro poraniti i poći u 7 sati iz Žabljaka.

Vikend 18. i 19. Lipnja je bio rezerviran za završnicu  IX. Planinarske škole u organizaciji HPD Prenj 1933 i Stanice planinarskih vodiča Mostar.
Neobično kasno okupljanje i polazak u subotu  u 9:00 kod stadiona, te kava u Jablanici već su dali do znanja da to nije jedan od onih ustaniranodobroseumoriikasnokućidođi vikend-a.

Nije Crvanj moj prvi uspon. A niti moja prva borba sa samom sobom. Vjerojatno je to slično sa svim početnicima. Onima bez kondicije, koji vole vikendom malo duze odspavati jer preko tjedna imamo gust raspored. Ali, Rousseau kaze: ”Priroda nas nikada ne vara, mi smo ti koji sebe zavaravamo.” Tako sam ja odlučila sebe prestati zavaravati da ja to ne mogu jer sam umorna i što već ne. Ustajanje u šest, pakiranje ruksaka, sastanak s ekipom i u prirodu.