Vučko Trail 2018

Izgleda da je i u Trail sekciji najveći problem napisati izvještaj iza utrke, sreća Selektor je tu negdje da iz prikrajka nabode par slova.

Vučko trail, za ovu utrku se cijela sekcija dobrano pripremala, dovoljno je reći da su neki od nas tjednima u prosjeku imali istrčanu kilometražu od 60km pa do 110 km. Tako je moralo biti, jer ne želimo biti sekcija koja će izletnički dolaziti na utrke, cilj je biti najjača trail grupa u Bosni i Hercegovini i držati se “gornjeg doma” to jest ponajboljih trkača iz regije. Dakle, nismo skromni.

Rasporedili smo se na sve tri staze koje nam je ponudio ovogodišnji Vučko, 15 km, 39 km i 62 km. Osim nas iz Sekcije, tu je bila i ekipa cestovnjaka naši Mostar runnersi, ekipa koja uglavnom trči cestovne utrke, ali vole nekad s nama poći i na koji trail.

Ukupno nas je bilo 14, što Sekcije što Runnersa.

Ne mogu pisati kako je bilo drugima na njihovim stazama, pa ću u par crtica prepričati kako je bilo na mojoj “Crvenoj stazi” od 62 kilometra i sa preko 3000 metara uspona. Staza koja nije bez razloga dobila ime “Crvena staza”, mnoge je uvukla u alarm crvenu zonu.

Cijeli petak na Bjelašnici i Visočici je padala kiša, a mi smo gore stigli kao klasični Hercegovci u japankama i šorcevima ne računajući da se temperature spuštaju i do 2 °C. Već nam je to dalo naslutiti da sutrašnja utrka neće biti lagana, uz sve te kilometre i preko 3000 m uspona, još nam je samo trebalo prohladno vrijeme, divota. Pred spavanje Jojo i ja ko dva generala (mada je više izgledalo kao ljubavna para s obzirom da smo zajedno spavali u bračnom ležaju) razlažemo strategiju trčanja, gdje stiskati, gdje se čuvati, što od hrane nositi, koje opskrbe preskakati na kontrolnim točkama. Nismo sami na 62 km, tu su još i Ana te Vjeko, a konkurencija nimalo slaba, na papiru imamo desetak imena za koja možemo reći da će kotirati na najvišoj poziciji, a mi se idemo s njima naganjati.

Subota, jutro 8:00 sati utrka starta, već sa prvih 100 metara počinje prva selekcija. Probijaju se najspremniji trkači, prvi uspon nas već čisti. Stiskam zube i guram prvi uspon, jer znam da nas iza tog čeka 15 km trčanja po makadamu i relativno ravnom terenu bez jakih uspona. Izlaskom na makadam vidim Joju ispred sebe, uhvatio se u grupu prva 4 trkača, ja predvodim drugu grupu od par trkača i na 5 sam mjestu. Makadam nas vodi do sela Lukomir, nastanjenog sela na najvišoj nadmorskoj visini u BiH, tu nas čeka opskrba gdje možemo nadopuniti vodu, ali taktički propuštam ovu točku. Iza Lukomira ide nam spust šro kamenjarom što šumovitim dijelom do kanjona Rakitnice, a onda najjači uspon na 62 km dugoj stazi, gotovo 1000 m uspona na 6 km, čisti sex rekli bi. Uspon nas vodi na najviši vrh Visočice, Vito, kao da uspon sam po sebi nije bio težak nego smo se sad uvjerili koliko nam je stvar otežala kiša koja je padala cijelu noć u petak, a koja je zemljani teren učinila klizavim, svaki gaz nogom nesigurnim i klimavim (na ovoj dionici već počinju odustajati manje spremni trkači ili oni koje je zaskočila neka ozljeda).

Uspinjem se na Vito, planinari bi ovdje stali, malo pogledali vidike i ostale vrhove, činim to i ja, ali djelić sekunde, valja mi se polako hvatati spusta prema kanjonu Rakitnice, uspon je bio težak, ali i spust se pokazao takvim, jako težak i tehnički zahtjevan teren, dušu dao za izvrtanje stopala. Preživilo se i to, sad je samo trebalo pregaziti još par „manjih“ uspona do cilja, ali umor već uzima danak. Počinjem sve slabije i slabije trčati, al nema predaje. Čvaknem koji snickers, malo vodom zasladim i gonim dalje, u tom gonjenju sretnem Ivanu koja je trčala 39 km, drago mi je bilo viditi poznato lice, posebno iz razloga što sam prethodnih 50 km trčao praktički sam, bez igdje ikoga. Pred zadnjih 10 km prestiže me Slovenac, padam na 6 mjesto. Dolaze zadnje kilometri, stiskam zadnje atome snage i utrčavam u cilj, 62 km i 3400 m uspona za 9 sati i 15 minuta, nije loše. U cilju me dočekuju moji iz Sekcije i Runnersi, sreći i zadovoljstvu nema kraja, posebno kad sam čuo da je Jasmina uzela prvo mjesto na 39 km i Koža da se popeo na treće mjesto na 15 km. U konačnici pokazali smo da su se gore spomenuti kilometri treniranja isplatili, na sve tri staze bili smo pri vrhu poretka, a sezona trail utrka tek započinje, iduća postaja nam je Jahorina ultra trail u sedmom mjesecu.

Za kraj, ako nam se želite pridružiti na nekom od naših treninga ili možda okušati se na nekoj trail utrci, možete nas pratiti i pridružiti nam se na našoj facebook stranici Trail sekcija HPD Prenj 1933.

Vučko trail