Zimsko Čabuljanje tifusara

Hoće li ikada biti neka planinarska tura koja počinje oko podne?

Ne znam za vas, al ja još od 2012. godine kada sam počeo planinariti muku mučim sa ranim buđenjima i pohodima na planinarske ture. Sreća je pa me ta ranojutarnja čangrizavost drži do trenutka kad iziđem iz zgrade. Dan je kao stvoren za odlazak na planinu, još k tome zimska tura. Nedjelja je 18.siječnja 2018. godine, ovog jutra gonimo na Čabulju, slobodno možemo reći drugi dom nas planinara iz HPD Prenja. Na parkingu Zrinjskog okupio nas se lijep broj, cifra je 20, 18 muškadije predvođene našim najstarijim planinarom Amidžom i 2 cure.

 

Prvi zavoji prema Bogodolu ukazuju da će ovo biti nazovi si „zimska tura“, iako je prvi mjesec Čabulja je siromašna snijegom, al lako se praviti pametan iz auta.

 

Kolona se uhvatila, tempo se zadao i idemo polako Tankom kosom, snijega nema u talonu, šteta je to za zimsku turu, al što ćemo. Idemo do Medinog brda, e tu se već susrećemo sa zaleđenim pokrovom i tu već nastaju prvi problemi, proklizavanja, padanja. Situacija na terenu je takva da je niti stavit dereze niti ih ne staviti, mi smo izabrali ovo drugo, koljena i guzica su mi bili vele zahvalni zbog toga, al dobro, kakva je to tura ako netko ne odleti na guzicu. Pred Gondžušu već ima snijega, tu pravimo prvu veću pauzu i dijelimo se u dvije ekipe, ona koja ima dereze i ona koja nema. Završni uspon se može odraditi samo sa zimskom opremom što uključuje cepin i dereze, Čabulja je pred sam vrh jako strma i nije se igrati sa snijegom i zaleđenim pokrovom na toj strmini. Nekima je ovo prvi zimski uspon i prvo korištenje zimske opreme, recimo Sedić je već najavio polaganje zimskog tečaja za planinarske vodiče. Na vrh Veliku Vlajnu nas izlazi 12, bacamo grupne fotkice koji selfi, javljanje ženama da se brzo vraćamo i gonimo dalje nazad na Gondžušu, brate nije se ništa jelo od starta ture.

Na Gondžuđi dernek, rakijice se probaju, Ćaka mantra sa Hello Kitty bočicom vina, Sedić nas nudi svojim domaćim maslinama, ali pogodak derneka je ipak bila zaseka kojom nas je ponudio Robert iz Slovenije, tu smo svi prste umočili. Zaseka vam je namaz napravljen od smjese svinjske masti, čvaraka, češnjaka, i još nekih začina, maže se ko pašteta, tko god je probo ostao je oduševljen. Prava zimska muška planinarska hrana, jebo li te mesni narezak da te jebo.

Valja nam kući poći, lijepo se pojelo, noge su trome ali moramo dalje, Brano predlaže da pođemo kući preko Dolova te da se uhvatimo makadamske ceste i lagano spustimo do crkve u Bogodolu. Ćaki to baš i nije bilo drago, njegova računica kaže da ćemo tom dionicom hodati duže i da nema potrebe da to radimo, ali vođa ture se na kraju ipak mora slušati.

Povratak nam je izgledao pravo proljetni, snijega smo se brzo riješili, ostao nam je još samo koji kilometar da se sa vrha Kulice spustimo do asfalta i auta, lagano nižemo priče o društvu i našim aktivnostima te zaključujemo da je oko 50ak članova našeg društva bilo danas aktivno u planini, e to je baš lijepo.

p.s. idući vikend je izlet na Rilić, vodić je Sedić, spremte se.

Ivan Leženić