Zimski uspon na Musalu 2025.

Najteži dio uspona mi je pisanje izvješća, ali drago mi je pročitati tuđe prilikom planiranja neke ture. Pa evo, ovako je to bilo…

Ideja, kao i svaka do sad rodila se u kafani. Doduše, odavno nam je želja ta Musala zimi.

Sad je izgleda pravo vrijeme.
Od ideje do realizacije dug je put. Organizacija smještaja, prijevoza, plan uspona, turistički sadržaj putovanja… ma ima dosta toga.
Ideja je odmah podržana od strane HPD-a Prenj 1933 i SPV-a Mostar, na čijim stranicama smo i objavili najavu izleta.

Vremenske prognoze nas izbijaju iz pameti, kad god pogledamo drugačije su . Ali, planirali smo i rezervni dan za uspon pa valjda nam se posreći.

Srijeda, 12.02.
Dan, odnosno noć putovanja.
Kiša, hladnoća, …
Na stadionu nas 11, 7 iz Mostara, 3 iz Ljubuškog i jedan Gruđanin.
Miro vozi kombi prvu dionicu, pa će ga zamijeniti Vedran.
Zokino auto vozim ja.

Vozimo se najkraćom rutom, preko Sarajeva, Višegrada, Užica, Čačka, Niša, Dmitrovgrada, Sofije do Samokova. Kroz cijelu Srbiju nas prati magla i snježno nevrijeme. Ipak, oko 7h ujutro stižemo.

Četvrtak je, dan odmora i pripreme za sutrašnji uspon. Uz prvu jutarnju kavu, dogovaramo dnevni raspored. Iako po pravilu ne možemo u sobe prije 14h, domaćin nas pušta da se smjestimo. Komunikacija se odvija na nekoj mješavini jezika južnoslavenskih naroda.
Da popunimo dan odlazimo u obilazak Rilskog manastira, udaljenog nekih 80km.

Zaista ga vrijedi posjetiti ako kad budete u blizini.

Po povratku prva u nizu gastro-druženja u Cigićevoj organizaciji. Objekat kao etno muzej, a hrana odlična. Pivo lokalno, ide…

Ne smijemo dužiti, ujutro nas čeka tura.

Petak, 14.02. Valentinovo

U 7 smo vani. Moramo do Boroveca. 20-ak min vožnje. Gondola počinje raditi od 8:30, ali prije toga treba kupiti povratne karte (40 leva) i nadati se da ćemo se stići spustiti s vrha za radnog vremena. Borovec je skijaški centar i velika je gužva. Plaćamo dnevni parking za auto i kombi (50 leva) i imamo jos vremena popiti kavu, čaj.

Vrijeme obećava, nije ni prehladno. Uspinjača nas podiže na 2360 mnv i nakon fotografiranja na startu polazimo.

Malo svježeg snijega zamelo je prtinu ali staza kojom smo prije nekoliko godina prošli u ljetnim uvjetima nam je još uvijek u sjećanju. Uporedo s nama je još jedna ekipa planinara iz BiH.

Kod drugog doma stavljamo pojase i spremni smo za završni uspon. A staza do vrha je osigurana čeličnom sajlom na koju se po potrebi navezujemo.

Oko 13:30 smo svi na vrhu. Pogled s vrha se ne može riječima dočarati. Slikamo se i brzo polazimo nazad. Gondola ne čeka!

Već u 17 smo u dolini.
Extra dan.
Slijedi večera, ako nađemo slobodno mjesto! Kao što rekoh, Valentinovo je.
Ovaj put smo u nekom modernijem restoranu, dj nas iznenađuje pjesmama, večera ok, a raspoloženje na razini.

Subota 15.02.
Rezervni dan, iskoristićemo ga da malo turistički obiđemo Sofiju, kupimo neki suvenir, i odmorimo se jer sutra nas čeka put kući.

Dio ekipe osjeća stomačne tegobe. Nadamo se da nije ništa ozbiljno. Par tabletica koje zaustavljaju sve i idemo dalje.

Večera na vidikovcu iznad grada. Nešto skromnije ponude hrane, ali pive ne može nestati. Sami cijelo veče u restoranu, baš smo se opustili.

I kako kažu sve što je lijepo kratko traje, tako i ovo.

Ostalo nam je još da se sretno vratimo kućama sa lijepim iskustvom i uspomenama koje koje će ostati.

Zahvaljujem se Lorni na ideji i organizaciji smještaja, Miri i Vedranu na vožnji kombija, Vedranu na odabiru restorana, Zoki na ustupljenom automobilu, i svima koji su na bilo koji način doprinijeli realizaciji ovog izleta.

Moram naglasiti da je s nama trebao biti i Žara, ali eto, povreda u zadnji tren ga je spriječila. Žara, brz oporavak!
Eto, toliko ovaj put…

Bojan Prkić
Voditelj izleta