Vikend na Vranici

Tekst Mate Paštar
V3Šta će ti planina, jiti se u more sinko, lipše je! Ovako su mi govorili kad sam rekao da želim u Planinarsku školu. Odlučan dođem na sastanak, upoznam ekipu i tako je to krenulo. Predavanje po predavanje, izlet po izlet, od Čabulje do Veleža, preko Vjetrenice do Omiša. Uspješno završim maturu, dobijem diplomu i što sad? Pričaju kolege planinari kako idu na Vranicu za vikend na Dane Vranice. U međuvremenu ja postao ovisan o planinama, učenja na pretek, fakultetskih obveza nemoguće nabrojiti, ali briga mene. Samo razmišljam gdje za vikend. Tako se odlučim na Vranicu. Ne poznam cijelu ekipu koja ide, ali ni to me nije spriječilo. Idemo! Prijavim se, spremim stvari i nas dvanaest ranom zorom prema Vranici. Ka’ pravom Dalmatincu meni jutro počinje oko podne, tako da sam u kombiju ka’ zombi izgleda’, ali uspješno se držim. Prva pauza gdje pijemo brzinsku kavu. Tu počinjem upoznavati ekipu i padaju prve ranojutarnje šale. Neizostavni selfiji padaju ka’ moji kapci. Nastavljamo vožnju prema Radovini. Vrijeme nije obećavajuće. Penjemo se prema planinarskom domu, a magla svuda oko nas. Naš šofer barba Zdenko vozi sigurno kroz maglu preko makadama, a meni pravo dobro došlo malo treskanja kao priprema za buđenje. Pred planinarski dom stižemo među prvima. Veseli domaćin srdačno nas dočekuje, a meni sam pogled ide prema prostranoj šumi. Vrhovi pod maglom. Taman se probudia. Pada odluka – idemo se pentrati – i krećemo!Prvi dan naši vodiči odlučili su provesti nas preko vrhova Nadkrstac, Krstac i Rosinj. Penjemo se uzvodno uz potočić kroz borovu šumu. Na izlazu se otvaraju vidici prema vrhovima Vranice, a ispred njih prostranstva borovnice. Kreće jedan uspon kroz vegetaciju klekovine i izbijamo na cestovni  put. Idemo na prvi vrh Rosinj odakle se pružaju veličanstveni pogledi. S Rosinja krećemo prema Krstacu, a potom Nadkrstacu. To je ujedno i najviši vrh Vranice s nadmorskom visinom od 2112 m. Markirani dio staze prolazi kroz šumu bora krivulja odakle se ne može vidjeti ništa, ali sam prolazak kroz “kleku” je zadivljujući. Spuštajući se s vrha Nadkrstac magla je sve gušća i pada lagana kišica. Pravi izazov! Povratak u planinarski dom u kojem je veselo društvo već krenulo sa sportskim igrama. U obaranju ruku sudjelovala je i naša Štefica. S jedne strane djeca navijaju za protivnicu, a s druge mi za našu Šteficu. Prvo mjesto nam je izmaklo za dlaku. U planinarskom domu prava fešta, od dalmatinske pisme, bećaraca do gitare uz vatricu. Fešta se nastavila do dugo u noć.Drugi dan nas petero smo označenom stazom krenuli prema Prokoškom jezeru. Nažalost, gusta magla nas je pratila cijelim putem, ali to nas nije omelo. Sigurni u naše vodiče, jedan iza drugog, spuštamo se niz livade. Dolazimo na jezero, no i dalje ništa ne vidimo. Zaustavljamo se u kolibu na kavu i čaj. Kad odjednom začujemo Josipin povik: Vauuuu! Magla se podigla i otvorio se predivan pogled preko jezera. Nastavljamo od jezera prema vrhu Ločika. Temperatura je dosta niska bila, a na vrhu toliko hladno da nismo imali vremena za pojedinačno slikanje, nego smo samo bacili selfi kako bi se što prije spustili. Povratak u planinarski dom ponovo preko prijevoja Sarajevska vrata. U domu nas veselo dočekuju domaćini. Kroz šalu nam priopćavaju kako se dio vodiča koji imaju iskustva i preko 30 godina na Vranici zagubio sa svojim ekipama. Odmah pogledam naše vodiče i samo kažem: Maaaa, oni su amateri za naše vodiče. Od domaćina smo dobili zahvalnicu za društvo i pohvalnicu kao ekipa koja se uspela na četiri vrha Vranice. Ne samo to, dobili smo i pohvalu kao najveselija i najbolja ekipa koja je prisustvovala Danima planinara na Vranici.  Ovim putem se zahvaljujem vodičima Josipi i Darku koji su nas sigurno vodili cijelim putem i cijeloj ekipi na zabavnom vikendu.
[Best_Wordpress_Gallery id=”17″ gal_title=”Vikend na Vranici”]