Vikend izlet u Julijskim Alpama: Savica – Komna – Vogel – Žagarjev klanec

Odavno nas članovi nagovaraju da organizujemo turu u Sloveniji, jer imamo korijene baš iz tih krajeva. Pošto je Triglav je najpoznatiji, ali i najposjećeniji vrh u Alpama, gdje su redovi planinara, gužva i marketing na svakom koraku. Zato smo odlučili ponuditi nešto drugačije: manje poznatu, mirniju, a jednako čarobnu rutu po Julijskim Alpama. Plan je u startu bio da idemo na Komnu preko Komarče, stazom strmijom i tehnički začinjenom sajlama i klinovima. Ali kako to obično ide, vrijeme i sigurnost diktiraju posljednju riječ, pa smo plan morali promijeniti. Na kraju je baš to bila prava odluka.

Ekipa je brojala 15 učesnika: 12 članova i troje vodiča – Robert, Julijana i Jože, Robertov otac, koji je pola života proveo u tim planinama i poznaje svaki kamen. Njegova uloga bila je ključna: drugi dan, nakon što smo svi prespavali u Domu na Komni, on se vratio klasičnim putem nazad u dolinu i prebacio automobile s polazišta na silaznu tačku, dok smo mi nastavili dalje prema Voglu. Time nam je olakšao logistiku i omogućio da završimo turu kako smo planirali.

Dan 1
Savica 653 m – Dom na Komni 1527 m – popodnevna šetnja do Doma pod Bogatinom

Okupljanje je bilo u petak navečer u hostelu u Bohinju, gdje smo večer proveli družeći se uz pivo i hranu. U subotu ujutro u 8:30 sati krenuli smo od Savice. Zbog kiše prethodnog dana, mokrih stijena i narasle vode odustali smo od Komarče, koja zna biti opasna, zbog klizavosti, narasle vode koja ide na nekim dijelovima preko staze. A i prognoza za 11:00 sati nije bila najbolja, kiša i mogućnost grmljavine. Čelična sajla, klinovi i loša vremenska prognoza su odlučili da idemo klasičnom planinskom stazom koja se lagano uspinje i ide kroz šumu.

Šuma, serpentine i malo magle, savršen recept za mistične fotografije.

Na kraju nas je i vrijeme poslužilo da nismo imali kiše i čak se i sunce pokazalo na kratko.

Za uspon Savica → Komna, udaljenost oko 6,4 km, uspon 880–930 m, za uspon nam je trebalo laganog hodanja 3 sata sa pauzama.

Na Komnu smo stigli u podnevnim satima, se smjestili po sobama, raspremili ruksake i odmah nakon testirali lokalne specijalitete: heljdini žganci s čvarcima (slovenski klasik, sličan puri) i ričet, toplu čorbu od ječma, graha i suhog mesa.

Pošto nam je ostalo dosta vremena, odlučili smo nakon ručka prošetati do susjednog Doma pod Bogatinom. U 16:00 sati je dio ekipe, 8 članova lagano krenulo do doma koji je udaljen 15 minuta. Od doma smo odlučili malo produžiti hodanje po stazi koja vodi do vrha Bogatina. Dio ekipe se je odmah okrenuo i vratio se u dom na pivu, a nas par je još malo nastavilo. Za taj dodatni mali izlet nam je trebalo oko dva sata, ukupno sa degustacijom pive. U naš dom smo se vratili taman prije večera. Večer smo proveli u opuštenom druženju, uz još malo hrane i domaće pivo.

Dan 2
Komna – Konjsko sedlo – Vogel 1922 m – spust kroz Žagarjev klanec

Nedjelja je svanula sunčana i topla. Jutro je bilo kao iz bajke, magla u dolini, predivan izlazak sunca, koji je ožario okolne vrhove. Pogled za pamćenje i opuštanje.

Nakon doručka u 8:00 krenuli smo dalje. Dok smo mi nastavili prema Voglu, Jože se spustio nazad klasičnim putem kako bi prebacio automobile.

Naš put je vodio prema Konjskom sedlu (1780–1782 m), preko livada i padina s pogledima na Julijce i Bohinjsko jezero u dolini. Sedlo je otvorilo panoramu na sve strane, a put dalje prema Voglu postao je nešto duži i zahtjevniji od prvog dana, ali i nagrađujući.

Pauze su, naravno, služile i za fotografiranje i za degustaciju svega što se našlo u ruksacima.

Tura sljedećeg dana je bila više raznolika, duža i više otvorena.

Za uspon Komna → Konjsko sedlo → Žagarjev klanec smo imali visinsku razliku oko +400 m uspona i 1300 m spusta. Za sve uspone i spuste nam je trebalo dobrih 6 sati, s tim da smo kod Zadnjeg Vogla svi složno odlučili da se ne penjemo na Vogel i da se odmah spustimo u dolinu. Sam spust kroz Žagarjev klanec od Zadnjeg Vogla (1413 m) do Ukanca (570 m) traje oko 2:30 h i nosi -843 m visinske razlike.

Vrh Vogela (1922 m) i spust žičarom smo odlučili preskočiti, jer je bila velika gužva na gondolama i predugo bi čekali na spust. Također i cijena 25€ po osobi za malo vožnje nas nije privukla.

Završetak

Na dnu su nas dočekali naši automobili i još važnije, ideja o ručku. Presvukli smo se i odvezli do centra Bohinja, gdje nas je dočekao domaći gulaš sa svježim kruhom i šljivovicom. Nakon svega što smo prošli i pojeli, složili smo se da smo imali savršeno zaokružen vikend: dva dana hoda, puno smijeha i fotografija, i podjednako važan gastronomski dio.

Nakon ručka još zadnji osvježavajući skok i kupanje u Bohinjskem jezeru.