Mostarska Bijela

Pored Jablaničke i Konjičke Bijele postoji i bujični tok koji se hrani vodama mostarske strane Prenja. Ulijeva se u Neretvu odnosno jezero Salakovac uz magistralni put M-17 na 20-om kilometru sjeverno od Mostara kod akvadukta Bijela koji s obje strane ima makadamski put do ustave gdje je postavljena i info-tabla staze na 120 mNv. Odavde markirana staza vodi lošijim makadamskim putem do potoka koji se mora pregaziti. I dalje nastavlja makadamskom cestom te se na jednom mjestu račva na stazu za Lupoglav, tj. Grabovčiće i stazu za Bijelu. Kad je potok plitkog gaza povoljnije je skrenuti odmah tu za Bijelu i prelaziti potok još 5-6 puta bez visinske razlike, ali i bez markacije što se ne preporučuje neiskusnim planinarima. Međutim, kad je voda potoka duboka, povoljnije je krenuti najprije putem za Lupoglav koji se uspinje, a zatim gubi visinu i na sljedećem križanju skrenuti za Bijelu. Ova varijanta trase je dobro markirana, bez preskakivanja potoka, ali i nešto teža. Obje se staze brzo stapaju u jednu. Trasa nas vodi kanjonom Bijele, šljunčanim koritom i livadama te kroz gustu grabovu šumu pored tzv. Kravljih pećina do ostataka nekadašnjeg planinarskog skloništa na 475 mNv. Odavde je moguće krenuti strmom stazom za Glogovo i dalje. Pored izgorene kuće nalazi se pećina iz koje izbija plitki potok duboka 80-ak m i galerijski osvijetljena na čijem kraju je slap visine 10 m i zbog kojeg se isplati malo smočiti i pregazati ledenu vodu. Iznad ove pećine potok se zove Gornja Bijela. Trasa je u ljeto 2012. pretrpjela znatne štete na šumi i niskom rastinju od požara sa strane Glogova i Jasenjana.

Presjek uspona:

Mapa planinarske staze za Mostarsku Bijelu: