Trail sekcija – ZG Planinarenje

Dogovor je pao da se ide planinariti po Prenju na incijativu Josipa Volarica Joje, (čitaj kondicionog), dokaz da i trail sekcija zna uživati u prirodi osim samo skakati po njoj. Opet u svrhu treninga cilj je bio provesti par sati na nogama pod teretom. Osnovni plan je bio otići na Zelenu Glavu.
Okupljanje je u subotu u 6:30 pred mojom kućom, mi bi i ranije ali Ana ima posla :D. Uglavnom, dogovor je bio takav da se nije znalo tko ide, tko možda ide, a tko ne ide.
Kako bi, uspjeli smo se okupiti, Vjeko Gašpar ili kako ga prozvašmo “Penzija”, Jojo u ulozi “Kondicionog”, Leženić kao “Izbornik”, Ana Perić, Jasmina Kavazović i ja. Nakon raspravljanja ko ima koliko vode i ostalog tereta u ruksaku, slijedi kalibriranje satova i polazak.
Jojo na čelu kolone prati pace i kadencu i zadaje ritam od koga nam svima puls počinje skakati. Posebno se to primijeti na Selektoru koji kasni za nama par minuta, a nismo ni pošli (komentiramo kako je opo, ne može meda). Ali ipak ga sačekamo da se uslikamo i gazimo dalje.
Do doma na Bijelim Vodama stižemo mokri što od znoja što od kiše, tu se presvlačimo oblačimo vjetrovke i hoćemo da se uslikamo, ali Selektora opet nema i već smo zabrinuti. Ali ubrzo stiže, ipak mu nije ništa, samo je opo.
Kako smo Jojo i ja nabavili Suunto satove i već danima smaramo sve živo oko nas sa njima, uspjeli smo i Vjeku zaraziti, te je i on dan prije muhajem otišao u Split po svoga Suuntu. Tako da nas je sad već troje i razmišljamo o osnivanju Slunto Sekcije. Nepotrebno da da govorim da je jedina tema razgovora do sad, osim Selektorove loše forme, bila o funkcionalnostima Suunte i kako je bolji od Garmina.
Nakon par minuta kiša je stala i idemo dalje. Vjeko nas upoznaje sa vrhovima Prenja, šetamo pričamo, slikamo se, smijemo, da izvinete i pišamo.. zapravo radimo sve što ne radimo kad trčimo.
Stižemo do križanja za Zelenu Glavu i po običaju čekamo Selektora, koji se ubrzo i pojavljuje zadihan i vidno umoran, gotovo, utjerali smo ga u crveno, ovo više ne može ovako, idemo na vaganje tereta. Uslijedilo je prostoručno vaganje prtljage, po slobodnoj procjeni zaključujemo da je Selektorov ruksak ~10kg teži od naših, te mu predlažemo da jedan od bidona vode prospe. Prijedlog koji on prkosno odbija i tako nastavljamo dalje.
Stižemo na Zelenu Glavu nakon nekih 3 sata i 40 minuta, gdje se nalazim po prvi put, magla je okolo i pogled je divan dokle seže, a to je nekih 10ak metara. Uslijedilo je slikanje, presvlačenje, objedovanje i naprdivanje. Nakon što smo sve obavili, krećemo istim putem nazad.
U povratku svratimo do kontejnera pod Vršinama, gdje srećemo Bojana sa 19 hrabrih polaznika, koje je kiša utjerala u kontejner. Kratko se pozdravimo i idemo dalje. Na povratku do auta, smo još dva puta pokisnuli i dva puta se osušili. I tako nakon nekih 8h planinarenja, 28 pređenih kilometara i 1600m akumulirane nadmorske visine, smo stigli u Snježnu kuću, gdje su se kovali planovi i taktike za sljedeće utrke, od kojih je prva na tapeti Jahorina Ultra Trail 28.07.