Prenjski vrhovi, sedla i doline

Prenj je planinski masiv u Hercegovini sa više od 10 vrhova preko 2000 mnv, od kojih je najviši Zelena glava (2115 m). Ovu priču neću početi sa jednog lijepog sunčanog dana, a mogao bih, jer bio je takav, bar u Mostaru.

Ekipa, nas sedmero i Thor-pas,ćuko kako god, krenuli smo kombijem iz Mostara ka Rošcima.Rošci su visoravan na sjevernom izlazu iz Mostara, i do njih vodi solidan makadamski put. Samim izlaskom iz kombija dalo se naslutiti da nas čeka vjetrovit uspon(kasnije će se i potvrditi). Na polasku vjetar puše toliko da na momente jedva održavam ravnotežu, bit ce dobro. Sa skijama i pancericama na leđima(hrabri oni koji pancerice obukoše) i tenama na nogama krenušmo put Prenja.Tempom našeg predsjednika(brzo i žestoko) napredujemo odlično. Nakon satak hoda dolazimo do snijega te oblačimo pance i skije.
Preko Domazetovih stanova lagano ulazimo u Prenj, za mene nova perspektiva.
Kad pođem od kuće i na pitanje gdje ćeš odgovorim sa Prenj, čuje se uvijek “opet Prenj,  šta je tamo?”
Pa čovjeku je malo i jedan život da ga provede gore! Valjda! Svi ti vrhovi, doline, sedla.. vjerujte, malo je.
Dolazimo skoro do Kontenjera(Zaušlje), ne svraćamo nego se svi sačekujemo i zajedno spuštamo u Veline Bare. Cilj za danas je  pl. kuca Vrutak. Već prije kontenjera ukazuju nam se prepoznatljivi vrhovi; Zelena Glava i Otiš, uz Osobac kojeg već dugo posmatramo.
U planiranju ove ture, bilo je zamisljeno da idemo na Otiš a onda sa sedla skijamo prema Vrutku, al ima nas dosta i različito je raspoloženje, umor, odmor..  uviđam da ništa od toga. Šuškam po malo, tko bi išao, kako ćemo..Gorani se misli,a  naravno Jurić i malo kasnije kolega Gašpar grizu i idemo. Do sedla se penjemo uskim prolazom, sa lijeve strane.Na sedlu je vjetar toliko jak da kolega Gašpar pomalo umoran skoro odustaje, al uz nagovor i bodrenje(ajde gore ne puše) ostavljamo ruksake u rupi i trkamo se na vrh, doslovno:)

A sa vrha.. Pogled uokolo.. Tisovica pred nama, srce Prenja. Pogled u Veline Bare,Lasni do, a tek onaj prema Sivadiji.  Na Kopilicama vidimo ostatak ekipe, Miro, Gorani, Ana, Žana lagano idu prema Vrutku, i mi se slikavamo te nizbrdo. Silazak počinje skidanjem skija (niz strme zaleđene padine se ne usuđujemo, bar ispočetka) Stavljamo skije i tražimo najbolji put do Vrutka, samo se držati lijevo(konstatirali smo, al tek od Vrutka). Nailazimo na tragove “naših”, i dolazimo pred kuću. Odmah se skupljaju drva i priprema večera. Za stolom sabiranje dojmava od proteklog dana, prebiranje svih svijetskih tema, ma uobičajeno kako to već biva..
Navečer opet dogovor:Šta ćemo i kako ćemo?
Opet da se vratimo na planiranje ove ture: U početku je bilo planirano(prvi dan Otiš pa Vrutak) za drugi dan preko Vjetrenih brda, u Poljice, pa uz Kapala i spust na Ravni. Ambiciozno? Pa dobro sad!
Ja i Gorani odlučujemo da bismo krenuli tim putem, a Miro i ostatak se vraća istim putem natrag, uživat će u skijanju, tako kažu.

Gorani, dobar lik, pozitiva, karika našeg društva koja fali da svojim upadom nasmije i opusti ekipu.Ko pravi Švabo(ne čekić, nego pravi Švabo) određuje vrijeme ustajanja, ranom zorom.
Ujutru lagano krećemo i za satak izlazimo na greben Vjetrenih Brda.  U mislima imamo svašta i jedan i drugi, samo niko ništa ne govori, bar ne na glas.Gledajući na sat imamo dobro prolazno vrijeme. Idemo na Erač? Samo smo klimnuli glavom, sve smo znali.
Od Zelene Glave prema Lupoglavu se prostire lanac “brda” njih 5 ili 6? nazvan Vjetrena Brda(ovdje uspon postaje vjetrovit, kao što rekoh..) sa najvišim vrhom Erač, nešto iznad 2000 mnv.
Izlaskom na greben prelazimo redom brda, neka zaobilazimo s lijeva a preko nekih idemo. Pred završni uspon stvari postaju ozbiljnije, penjemo preko dijela suhe stijene, cca 10 ak metara, te izloženim uskim grebenom izlazimo na vrh. Bio sam ovdje ljeti, baš sa Goranijm. Pomalo zapostavljen ali nikako nevažan i neatraktivan vrh.
Pogled na Lučine, Lupoglav sa oknom ispred nas, zove.. Drugi put!
Dan kao izmišljen za nas,  planina baš zna da iznenadi! Kažu da su čuda svijeta piramide Afričke, kažu da su čuda svijeta..
Nismo se dugo zadržavali, imamo još dosta za preći.
Zaključujemo da ne možemo istim putem natrag, probat ćemo naći drugi, bolji put, za koji se na kraju ispostavlja da i nije bio bolji. Našli smo se u kuloaru sa vertikalnim skokom dužine 3-4 m, sa stavom kako ćemo lako ćemo prolazimo i to.Još malo otpenjavanja i priječenja, eto nas kod skija!
Spuštamo se u Poljice, ja bez cucaka a Gorani sa, rezervirano, kaže to dođe tako sa godinama, nisam puno ni pitao.

Odmor i ručak u amfiteatru velikana, tako se mogu nazvati Poljica.
Poljica su dolina opasana strmim padinama Prenjskih vrhova. U toj dolini su bili smješteni čobanski stanovi u kojima su ljeti čobani boravili sa svojom stokom.
Okolo Erač, Ovča, Lupoglav, sa druge strane Kapljuč.. taj dan su izgledali baš pitomi i mirni. Gledao sam ih u ljeto, imaju posve drugo lice. Padine Lupoglava surove su i kamenite, a završavaju izrazitim kamenim policama.Sada je sve prekriveno snijegom, u proljeće. Tišina je, a oblaci se polako navlače. Od sunčanog dana koji nas je dočekao ujutro izgleda da nas oblačan ispraća sa planine.
Krenuli smo uz Kapala. Snijeg stvarno mijenja izgled pejzaža a pristupačne staze čini strmima i gotovo vertikalnima i samim tim uz Kapala penjemo poprilične strmine.

Nakon izlaska na greben Kapljuča javljm  Goraniju “dobro je”, “po ko zna koji put danas” u sebi mislim.
Tokom dana smo pričali o mnogim temama,strahovima,razmisljanjima, …Gore čovjek razmišlja puno drugačije,  jednostavnije,  smirenije i puno je iskreniji.. i raspjevan je, bar u našem slučaju!
Dok čekam Goranija na grebenu, pogled mi bježi na Čvrsnicu. Oblaci je zatvaraju kao tamna zavjesa,putuju prema nama.

Iz strme padine proviruju skije, tu je!
Kad smo konstatirali da nema više neočekivanih i ozbiljnih strmina, penjanja, otpenjavanja.. lakše se diše.Jedan dio još na skijama, a potom po kamenitom terenu  u pancericama(a nema mi ništa draže) dobrih 2 sata. Stižemo do ostatka ekipe koja je svoju turu za drugi dan završila prije nas.
Bila je to lijepa tura i odlicna dva dana provedena na Prenju, sa dobrim ljudima, prijateljima, partnerima..

Ako niste bili na ovoj planini zimi, trebali bi. Prenj je živo biće i ako vam se posreći kao nama, imat ćete priliku upoznati ga i uživati u ljepotama koje pruža! Al kao i svako živo biće mijenja raspoloženje, imajte to na umu.