Mostarska Bijela

U ovom velikom prostranstvu zvanom internet, gdje svatko može naći nešto zanimljivo i pametno, skupina entuzijasta je naišla na isti link koji poziva na VIII planinarsku školu u organizaciji HPD-a Prenj 1933. Nakon pomnog razmišljanja i uz blagu dozu ludosti, pala je odluka. Prijavila sam se! Slijedeći prikupljene informacije dolazim na prvo predavanje i odmah shvaćam da je odluka bila ispravna. Prvi dojmovi: ekipa se čini zagrijana kao i ja, uočavam zanimljive osobe zbog kojih mi postaje jasno da će sve ovo što slijedi biti jedna velika i zanimljiva avantura.
Nakon usvojenih osnova o povijesti planinarenja, vrijeme je da svi izvadimo svoje trenerke, gojzerice, štapove i ostalu opremu (koju nemamo) i uputimo se na naš prvi izlet. Početnički izazov nam je kanjon i pećina Mostarska Bijela, koji se nalazi 20-ak kilometara sjeverno od Mostara, na 457 mNv.

Rano buđenje, okupljanje i  26 osoba različite fizičke spremnosti te motiva kreću istim tempom. Nakon 30 minuta hoda stajemo na prvom odmaralištu gdje saznajemo jednu šokantnu informaciju. Još 6, 5 kilometara hodanja!!! Par minuta odmora i nastavljamo dalje. Na ruti se prvi put srećemo s Mostarskom Bijelom koju prelazimo nekoliko puta. Ljubomorno gledamo pojedince koji su došli potpuno spremni i bez velikih problema prelaze rijeku, dok se mi ostali po nekoliko puta izuvamo (no i to ima svoje čari, vjerujte mi na riječ). Nakon što smo se odmakli od žuborenja rijeke , jedino što remeti mir okoline su naši glasovi. Prolazimo kroz divan krajolik, čiju ljepotu upotpunjuju proljetnice i još neizlistana listopadna šuma. Pored takve ljepote i umor se zaboravlja. Nakon 3 sata hoda dolazimo do krajnjeg cilja. Otvaramo torbe, vade se sendviči, roštiljaju kobasice i ideja o mršavljenju pada u zaborav (al’ kao i da nam treba).Najljepši dio puta nije roštilj; tu se nalazi 80-ak m duga pećina na čijem kraju je slap visine 10 m i zbog kojeg se isplati malo smočiti, pregazati ledenu vodu i zaradit koju ogrebotinu na stopalu. Zašto se isplati? Zašto smo išli? Because it’s there! 🙂

Povratak u Mostar se odvija bržim tempom, s manje priče, ali s puno dojmova; izgleda da ipak ima nešto u tim planinama. Kraj dana je potrebno tipično mostarski začiniti jednom zajedničkom kavom i vidimo se sljedeći tjedan.

Još samo jedan poziv:
Članovi društva HPD-a Prenj 1933 organiziraju posjete i ostalim hercegovačkim ljepoticama, poput Čvrsnice, Čabulje, Prenja i zato budi i ti malo “ lud“ odvaži se, prijavi i dođi, jer  “ Život nema reprizu!“.
Prijaviti se možete na mail hpdprenj@gmail.com ili osobno na predavanju škole(četvrtak, 20:00 prostorije HGSS-a).

Iz pera/tipkovnice  Ilijane Šljivić i Marine Kovač