Planinarska škola 4. i 5. vikend

Za vikend 17. i 18. 5. polaznici planinarske škole su posjetili špilju Vjetrenicu, dragulj  podzemlja Hercegovine.Koliko god puta uđete u taj podzemni svijet uvijek ce vas nešto iznova iznenaditi i nešto novo će te saznati o podzemlju koje nam nije nekako prirodno ili pod nogu kao planinarske staze ali mnogo znači za život, točnije izvor je života.U sklopu ovog izleta posjetili smo i manastir Zavala te se ukratko upoznali sa povijesti ovog kraja.
Već slijedećeg dana ekipa je bila par stotina metara uviše, na polazištu iz Dive Grabovice prema Tisama. Opet po ne znam koji put imamo srece sa vremenom te unatoč najavljenoj kiši imamo oblačan dan koji je super sa hodanje. U početku kroz grabovu,a kasnije kroz bukovu šumu prolazeći dva izvora dolazimo do planinarske kuće Žlijeb. Tu ekipa pravi predah,te odlazimo do vidikovca sa kojeg se pruža pogled prema vrhovima Pesti Brda, Mezića Stijena, prema Velikom Kuku i zaista je Velik! Slikamo se i uživamo, al spremamo ruksake jer još nije kraj. Nastavljamo dalje šumskom stazom prema Tisama, i s noge na nogu već smo gore. Odmor i obilniji obrok ispred planinarske kuće Tise su neizostavan dio ukolko ste planirali posjetiti ovaj dio Čvrsnice. Pogled prema Hajdučkim Vratima nam je u magli, ali kao na početku priče po ne znam koji put vrijeme nam se osmjehuje i  u magli se otvara prolaz  baš na mjestu gdje su Hajdučka Vrata. Koji prizor, nismo stigli slikati, al neke prizore možda treba pomalo ljubomorno zadržati za sebe. Opet slikanje na vidikovcu, sa kojeg je malo drugačija perspektiva al Veliki je opet u prvom planu. Dan odmiče a i mi krecemo laganim korakom prema našem polazištu,a vrhove Čvrsnice ostavljamo obavijene u magli, vratit cemo se..
25.5. na redu je bila i Čabulja. Još jednom uzastranu pa nizastranu neko bi rekao.Polazimo od Planinarskog doma u Bogodolu, a konačno odredište je vrh Velika Vlajna. Stazom koja je u najmanju ruku zanimljiva, nikako dosadna, u početku se krećemo starom konjskom stazom koja se na mjestima malo gubi ali još uvijek nije pala pod zub vremena. Staza prolazi pored ograda i starih pastirskih stanova koji su bili izgrađeni za potrebe tadašnjeg načina života, koji vjerovatno nije bio lak, al možda nije bio ni puno teži od današnjeg. Dolazak u šumu nas sve veseli, iako je svima sunce više-manje drago brzo ga se i zasitimo, pa nam je hlad još i draži. Završni i najteži dio uspona od Gondžuše do vrha prolazimo bez velikih teškoća. Izlazak na vrh nam otvara pogled prema Veležu,Prenju,Čvrsnici a u suprotnu stranu seže čak i do Biokova, vrijeme nam se osmjehuje-again. Osmjehuje se kao i ovi okolni vrhovi,ponajviše Prenja koji su sa malo ili nimalo snijega. Snijeg se topi i ništa nećezaustaviti dolazak novog proljeća. Odmor i ručak na vrhu uz razgovore o raznoraznim temama svima nam je dobro došao. U povratku opet nizbrdo(Zaboga koliko još) i čini mi se da smo za minut kod doma.Jedan jako lijep dan, u prirodi, na planini, na vrhu … kako god.
I nisu ovo neki izmišljeni motivi,personifikacije,epiteti i dr. Dio prizora sa ovih izleta možete pogledati u galeriji, a onaj drugi dio ljubomorno čuvamo za sebe!
[print_gllr id=2631 display=short]