Planinarenje s Malom planinarskom školom do vidikovca na Čabulji
Jednog ranog jutra, u subotu 10.10.2020. godine, započelo je okupljanje za drugi izlet Male planinarske škole Hrvatskog planinarskog društva “Prenj 1933” iz Mostara.
Išli smo do vidikovca na planini Čabulji. Okupljanje je bilo održano na novom mostu i došli su skoro svi. Vodila su nas tri vodiča. Ja sam se vozio s glavnom vodičicom.
Vozili smo se oko pola sata i uz to živahno razgovarali. Vozili smo se normalno sve dok nismo došli pred kafić “Goranci” gdje smo malo stali, izašli iz auta i vratili se nazad u njega. Nakon te male stanke nastavili smo se voziti sve do Čabulje gdje smo se fotografirali.
Počeli smo hodati. Ugledali smo kupine i brali ih. Nešto kasnije ugledali smo i šipurike. Vodičice su nam rekle da ih beremo zato što ćemo na zadnjem izletu od njih napraviti čaj.
Nastavili smo hodati i brati šipurike i nakon nekog vremena počeli smo se penjati na planinu. Dugo smo, dugo šetali i jako smo se umorili. Nakon par stanki došli smo do izvora sa zlatnim ribicama. Tamo smo brali šipurike, kupine i cvijeće za mamu. Malo smo zaboravili na umor.
Koji kilometar kasnije došli smo i do drugog izvora. Tamo smo se opet odmorili i fotografirali. Nakon što smo se malo najeli, David i ja smo uzeli štapove za penjanje i pošli smo na jedan od njih nabosti jednu ribu da je pojedemo. Vodičice su nas zaustavile u zadnji tren. Bili smo preumorni, ali smo mislili da je vidikovac blizu (nismo ni znali da je drugi izvor tek pola puta!!!).
Nastavili smo hodati i nakon pola sata stigli smo do našeg cilja. Bio je to vidikovac zbog kojeg smo se čitavo to vrijeme penjali. Isplatilo se malo pomučiti da bi se došlo do njega. Pogled je bio prekrasan! To se jednostavno ne može opisati.
Mora se doći i vidjeti!
Kasnije, kada smo se opet spustili dolje, pronašli smo ledinu za roštilj i postavljanje šatora. Uzeli smo nožiće iz naših torbaka i počeli smo kidati suhe grane za vatru. Nakon toga, uzeli smo jednu granu i morali smo je naoštriti. Zapalili smo vatru, zabili smo sirovo meso na naše grane, posjedali uokolo vatre i počeli ga peći.
Kada smo se svi dobro najeli, malo smo se igrali, a onda su nam vodičice rekle da je vrijeme postavljati šatore. Svi smo to jedva dočekali. Vodičice su nam davale upute i malo su nam pomagale i uspjeli smo ih prvi put uspješno postaviti. Nakon toga bilo je vrijeme da se vratimo kući. Jedva smo se odvukli do auta, ali smo svi bili jako zadovoljni. Tako je završio drugi izlet Male škole planinara.
Napisao:
Frano Domagoj Juka
mali planinar