Međunarodni dan planina – na Vranu

Sunčana nedjelja, a pored toga Međunarodni dan planina – pa gdje bi mi planinari proveli dan nego na planini. Brana nas vodi na Vran i to postaje već tradicija, ovo je treća godina za redom da HPD Prenj Mostar 1933 pod njegovim vodstvom organizira izlet na Vran u prosincu. Moram ga pohvaliti, iako je brz planinar, strpljivo je hodio na začelju kolone. Vjerujem da nije lako , ali planinarenje nas potiče da u sebi hranimo mnoge dobre vrline. Trebalo je izlet i organizirati, pozivi dolaze sa svih strana. Pridružile su nam se i ekipe iz Posušja, Širokog Brijega i Imotskog. Nije prvi put da se srećemo na planini, ekipu iz Posušja sam ja prvi put srela na Pločnom prije tri godine. Uvijek je lijepo sresti druge planinare i podijeliti ljubav prema planini. Ukupan broj sudionika uspona iznosio je 36, a moram napomenuti da je nekima uspon na Veliki Vran i prvi uspon (čestitka za njih). Polazak je bio sa sjeverno-istočne strane planine s puta prema Kedžari. Penjemo se (neki brže, a neki sporije) i usput se divimo pogledu. Neki su vidjeli i Sljeme (snježni pokrivač je kriv :D). Iako je prosinac, priroda nam i dalje daje blagodati. Prošle godine sam naučila kako izgleda uva (Uva ursi), ove da se njen crveni plod može i jesti. Nakon 3 h osvajamo vrh Veliki Vran (2074 m/nm). Nastavljamo dalje prema Vranu (2020 m/nm) odakle kreće spuštanje. Kako se spuštamo, Čvrsnica nam je sve bliže, a i mjesec se ukazuje – predivan prizor koji mene uvijek vrati na Blidinje. Nakon uspona je uslijedio zasluženi odmor; pivo, kava, pura ili kako je tko htio te povratak u Mostar. Do sljedećeg susreta, kako to kaže Stana: vedro 🙂 !
Tekst: Anita Jurić