Matura XVII. Opće planinarske škole – Osobac, Prenj

Kako napisati osvrt, kako riječima dočarati hercegovačku Himalaju zvanu Prenj. Par dana pokušavam proživljene trenutke i ugledane prizore pretočiti u riječi. Prenj je sve sto sam zamišljala i još vise od toga. Pomalo me čak i strah da neću vjerodostojno opisati sve ono sto su mi osjetila upila tijekom ovog dvodnevnog “putovanja.” Kad je već planina tu, postoji, treba se penjati, strpljivo i polako, zavoljeti i osvojiti ju tako da ona sama ne primijeti ,kao jedinu ljubav. Ako je ikada bilo pravo vrijeme da citiram spomenik podignut pokojnoj Marini onda je to zasigurno sada. Sestrice pjesmo sa planine, kako ti je ime da te dozovem…

Prenjanje započinjemo u subotu. Osobnim automobilima, natrpani stvarima kao da se spremamo za apokalipsu, stižemo na Rujište te započinjemo lagani uspon do kampa i doma na Bijelim vodama. Ovaj bi uspon bi sve samo ne lagan da nije bilo naše lade i dečki koji su dio tereta dovezli u najbližu pristupnu točku automobilu. Da nije tako, kampirali bi na Rujištu. Stigavši u Bijele vode, dio ekipe se smješta u doma, a dio nas odlazi postaviti šatore. Nakon odmora i okrijepe uslijedila je vježba snalaženja na geografskim kartama. Kasnije, da se ne leži džabe, jer tko je vidio ležati na planini, učili smo vezati čvorove. Dio kolega odlazi po drva za ogrijev te kreće druženje i pjesma uz vatru. Da bi naše druženje dodatno začinili, vodiči su pripremili i planinarski kviz koji smo zaigrali podijeljeni u 5 ekipa sa vrlo unikatnim imenima. ( Nadam se da su naši vodiči pucali od ponosa kad su vidjeli koliko smo zapravo pratili na predavanjima.) Moram spomenuti jedan prizor koji će zasigurno ostati svima nama urezan u pamćenje. Dok smo sjedili uz vatru, nabrijani jer je kviz u tijeku, začusmo glasan topot, kao da je potres te ugledasmo krdo divljih konja. Scena kao filmska, sunce u zalasku, nebo kao da tinja jedino je u pozadini nedostajala “Wild horses” Rolling Stonesa. Pao je mrak, a nebo bez oblačka. Šator kao hotel od milijun zvjezdica, jasno se vide zvjezdane konstelacije, nikad ljepši pogled na Mala i Velika kola. Sve ovo budi osjećaj zahvalnosti jer sam tu i mogu doživjeti svu tu ljepotu, ali u drugu ruku budi i strahopoštovanje jer shvaćam da sam samo mali dio beskrajne slagalice. Noć je prošla bez problema, vrijeme nas je poslužilo, a ni vjetar se za divno čudo nije javljao. U nedjelju jutro, vedri i naspavani, jer planina liječe sve tegobe, krećemo na avanturu zvanu osvajanje Osobca. Dio stvari ostavljamo u kampu te samo neophodno nosimo sa sobom. Pohod započinjemo oko 7:30h laganim tempom. Sve što budem napisala dalje, neće biti dovoljno da opišem tu ljepotu i mir koji izaziva u duši. Dolazimo do Prijevorca, gdje prozori koji se vide, ne da oduzimaju dah, već trljajte oči dva puta da biste bili sigurni da sve to zbilja stvarno, a ne neki prizor iz Gospodara prstenova. Sam pogled na put koji nas čeka do vrha izaziva sumnju i pomalo zastrašuje, ali i nameće pitanje hoćemo li uopće stići do mraka. Umjerenim tempom, polako se približavamo najstrmijem dijelu uspona, tik pred vrha. Naši divni vodiči, nas hrabre, poznatom planinarskom laži zvanom “još koji 15-ak minuta”. A onda tišina i muk. Došli smo na vrh oko podneva. Pogled koji se pruža sa vrha izgleda kao Monetova slika, Sivadije kao da su rukom oslikavane. Od sve te ljepote ponesu vas emocije, ali javi se ponos jer ste nadvladali samoga sebe. Čovjek ne može ne voljeti išta vezano za planinu, ali vjerujem da silazak i nije u top 5 omiljenih stvari. Vraćamo se istim putem u kamp kako bi pokupili stvari i krenuli put Rujišta. Put do kampa, trajao je kraće nego smo se nadali, a kada bi se osvrnuli iza sebe, pomislite pa zaboga zar smo mi sve to prešli?! Pri povratku počinje puhati vjetar koji u planini zvuci tako lijepo, da pomislite da čujete slapove kako padaju u bezdan. Ponovno moram zahvaliti u ime cijele ekipe dečkima i njihovoj ladi jer bi bez nje put nazad trajao vječno. Malo prije 20h dolazimo u polaznu točku, umorni, prljavi, opaljeni od sunca i bure, ali sretni. Pomalo se mogla osjetiti neka nazovimo ju nostalgija jer se bliži kraju planinarska škola i slijedi dodjela diploma.

Da čovjek upozna i pobijedi sebe, treba poći od kud je došao, u prirodu, u planinu. Ovaj brzi život koji živimo, odvraća nas jedne od drugih, pretvara u strance i udaljava od prirode (planine). Planina je tu da nas nauči biti strpljivima, ali i da zastanemo na tren i zamijetimo sve ono lijepo oko nas. Kolega planinar jednom prilikom reče da bismo sigurno dnevno proveli 4 do 5h na društvenim mrežama, scrollajuci besciljno, a za to vrijeme mogli smo osvojiti neki vrh, upoznati neke nove ljude, upoznati sebe. Planeta Prenj, zove jer preNJati se mora.

Završit ću sa neslužbenom himnom XVII. planinarske škole:

‘Ko može platit
Pogled sa Kineskog zida
Vidi se Prenj
Vidi se Čabulja
I naša Čvrsnica lipa.✨

~Antonela P.

Video by beauty_herceg

Dragi ljudi, hvala vam na lijepom, izazovnom i nezaboravnom izletu na Osobac. Ponosna sam na naš zajednički uspjeh i sto sam dio divnog tima ljudi-zaljubljenika u prirodu, život i aktivnosti čovjeka u istoj. Iako je bilo malo teže zaspati 😊 ovo je ujedno bilo moje prvo iskustvo spavanja u šatoru (hvala kolegama na pomoći pri sastavljanju i prijevozu stvari). Mogu reci da je vrijedilo i da cu sa stečenim iskustvom svakako ponoviti i učiniti još boljim. Posebno želim zahvaliti našim vodicima i istaknuti da su isti krajnje profesionalni, a na posljednjem izletu su osim glavne svrhe-sigurnost i organiziranost, postigli i da nama, polaznicima škole, prenesu nova znanja i vještine, te da se, uz planinarenje, družimo i zabavljamo. Obzirom da je ovaj put bio malo opasniji i duži uspon, prvi put sam istinski doživjela značaj kolegijalnosti, rijeci ohrabrenja i korisnih uputa iskusnijih planinara da bi se sto lakše i brze kretali prema vrhu. Mogu završiti sa vjerojatno i vama istim zaključkom da – planinarenje je svakako hobi u koji vrijedi ulaziti vrijeme koje je svima dragocjeno, kao i energiju obzirom da se ista troduplo vraća. Eto nadam se da nisam odužila previše 😊, do idućeg susreta vam želim dobro zdravlje i šaljem srdačne pozdrave!

~ Ana P.

Video by beauty_herzeg