Jedna lasta ne čini proljeće ili Izvještaj sa I. vikenda ljetnog alpinističkog tečaja

Prvi vikend ljetnog alpinističkog tečaja u organizaciji Planinarskog saveza Herceg Bosne održan je u subotu 1. listopada u Drežnici. Kako i šta se radilo pročitajte u nastavku.

Dođe i prvi vikend mjeseca listopada otkad sam se nanovo aktivirao u svom matičnom planinarskom društvu HPD Prenj 1933. Vikendima nema spavanja do 10 sati, svaki vikend se nekud goni, a evo ja sam u subotu gonio put pod noge do prostorija HGSS-a gdje sam se trebao potrpati s ekipom iz Metkovića na ljetni alpinistički tečaj. Od sve metkovske ekipe dočekao me samo  Ljudevit, a i on je umalo otkazao prvi vikend tečaja. Izgleda da se ne mučim samo ja s jutarnjim buđenjem vikendom.
Polako se okupljamo, eto Mirele, dolaze Nevesinjci, a i Danijel kojeg ovih dana često možete vidjeti kako visi s Mepasa ne bi li očistio sve one prozore. Pa vi cure recite da momci ne čiste. Danijel je očistio, ponovit ću, sve one prozore na Mepasu!
Da se vratim na tečaj… Dakle, put putuje prema Drežnici, jednom od najpoznatijih penjališta u Bosni i Hercegovini – „Vrt ciklama“. Tamo nas dočekuje glavni instruktor ovogodišnjeg ljetnog  alpinističkog tečaja Edin Durmo sa svojim pomoćnicima Besimom Muminović i ženom mu Aidom, Mahir Mešić, Jure Miljak, za kojeg ću kasnije saznati da je dugogodišnji Edinov partner u penjanju te jedan od najboljih instruktora skijanja u BiH, Irijan, dečkić od 14 godina koji je već sad maher u penjanju te naravno šarolika ekipa polaznika škole. Koliko sam uspio pohvatati prvi vikend škole bilo nas je iz Mostara, Konjica, Nevesinja, Jablanice, Zenice, Hadžića, Bugojna, Sarajeva, Travnika te Metkovića, sve zajedno nekih 30 polaznika. Durmo nas je u početku sve zajedno brzinski, ali temeljito proveo kroz osnovne alate i sredstva za rad svakog alpiniste: uže, penjačice, kaciga, razne penjačke spravice… Tko se misli ozbiljno baviti alpinizmom novčanike treba pripremiti, ali što se voli nije teško niti skupo.
Odmah na početku se dijelimo na one koji pohađaju naprednu školu i na one koji su početnici, u čijoj grupi sam i ja. Dok je Durmo uglavnom vodio ove napredne, nas početnike su obučavali Besim, Aida i Jure i odmah počinjemo s učenjem i podsjećanjem na čvorove. Bože, namučio me onaj prusikov čvor.
Dok smo u prvoj fazi uvježbavali čvorove, napredna grupa pod budnim okom Durme je zabijala klinove u stijene što i mene čeka iduće godine na naprednom tečaju.
Nakon čvorologije mi početnici počeli smo malo uvježbavati spuštanje po konopcu uz osiguranje prusikovim čvorom. Nakon tog spuštanja, počeo sam više cijeniti prisikov čvor. Poslije uvježbane tehnike spuštanja, odlazimo do dijela stijene gdje ćemo odraditi svoje prvo penjanje koristeći naučeni prusikov čvor. Za to vrijeme napredna ekipa je iza stijene „Mostarska lasta“ gdje uvježbavaju postavljanje sidrišta. Oni su dalje nastavili s penjanjem na vrh „Mostarske laste“ nakon čega im je uslijedilo spuštanje po užetu ili abseila. Mi početnici još smo uvježbali penjanje po stijeni tehnikom top rope te naravno spuštanje.
Abseil naprednih i top rope penjanje uvodi nas u kraj radne subote koju smo proveli u Drežnici. Nedjelja je također trebala biti rezervirana za Drežnicu, ali smo se zbog lošeg vremena koje su Norvežani najavili, ipak u subotu navečer vratili u Mostar. Nekako su nam se tu nedjelju potkrali i nadolazeći lokalni izbori, tako da su pojedini nedjelju proveli penjući olovkom po listama kandidata. Naravno, mi Mostarci nismo puno marili za to.
Sljedeći vikend nas očekuje vikend na Prenju, nastavljamo tečaj u području Sivadija i penjališta Prenjski fosil u Crnom polju.

Tekst: Ivan Leženić