Hajdučka vrata 27.6.2010.

U nedjelju 27.6.2010. godine grupa od sedam planinara HPD Prenj 1933 Mostar je išla na jednodnevni izlet na Čvrsnicu na Hajdučka vrata. Išli su Josip Zeko, Zoran Tipurić, Zoran Bošnjak, Mirko Božić, Mijo Pranjić te dvije djevojke Ana Ćorić i Maja Omazić. Pošli smo oko 6:40 sati ispred stadiona Zrinjski. Zeko je vozio žuti kombi. Napravili smo kraći odmoru Jablanici gdje smo popili kavu ili čaj te kupili nešto hrane. Nakon sat i 40 minuta došli smo na Risovac. Krenuli smo makadamom Muharnicom, ali nas je dočekala zaključana rampa. vratili smo se do motela te uzeli ključ od rampe. Tu smo sreli planinare iz Slovenije i Hrvatske (Zagreba) koji su, kako nam rekoše, jučer išli na Viliki Vilinac.

Ponovo smo došli do rampe, otključao sam je i ponovno zaključao, te nastavili vožnju nekih 15 minuta makadamom. Potom smo krenuli pješice te nakon oko 3,5 sata stigli do doma pod Velikim Vilincom. presvukli se, objedovali i naložili vatru. Padala je sitna kiša, puhao je jak vjetar, a vidljivost je bila loša radi guste magle. Noge su nam bile mokre. Nakon kraćeg odmora krenuli smo natrag do raskrižja te u pravcu putokaza za Hajdučka vrata koja su udaljena 1 sat od raskrižja.

Na jednom mjestu u duljini oko 100 metara snijeg je prekrio markaciju pa smo se nakratko izgubili. Raširili smo grupu i ja sam uočio markaciju te smo nastavili put. Stigli smo do jezera Crvenjak koje je bilo okruženo dubokim snijegom. Predložio sam da se okupamo u jezeru i Mijo Pranjić je prihvatio. Nakratko smo se bućnuli u duboku vodu, a Mirko Božić je to ovjekovječio aparatom i objavio na facebook-u. Slikali smo se na snijegu te nastavili put ka Hajdučkim vratima. U blizini Hajdučkih vrata smo zamijetili škrapu. Pokušali smo izmjeriti dubinu bacanjem kamenja. Napravili smo nekoliko zajedničkih fotografija na Hajdučkim vratima (oko 2000 mnv). Prema legendi “onaj tko prođe kroz Hajdučka vrata je otporan na metke”. Šteta što je bila gusta magla pa nismo mogli vidjeti kanjon Neretve.

Povratak je bio dosta lagan. Navratili smo u planinarski dom Munika pa u motel Risova naručili za večeru puru sa kiselim mlijekom i češnjakom. nakon toga uputili se ka Mostaru. Stigli smo oko 22:30 sati.

Tekst: Zoran Tipurić