Gorostas Durmitor i njegov najviši vrh Bobotov kuk (2523mnv)

Tog vikenda odredište planinara našeg društva bila je Crna Gora i njezin gorski masiv Durmitor. Durmitor je planina i nacionalni park u Crnoj Gori, površine 39.000ha, koji ima čak 48 vrhova iznad 2000m. Naš cilj je bio najviši vrh Durmitora Bobotov Kuk (2523mnv),
koji je službeno i najviši vrh Crne Gore.
Vesela družina od 10 planinara krenula je put Crne Gore u petak oko 16h. Do našeg prenoćišta u gradiću Žabljaku došli smo u večernjim satima, oko 21:30. Slijedi smještaj pa okrepa u gradskom kafiću. Vrijeme je i za počinak, jer nam valja rano na noge. Vrijeme nije bilo obećavajuće, ali s entuzijazmom krećemo u 7h do mjesta Dobri do (1722 mnv), gdje ćemo ostaviti auta i krenuti u osvajanje najvišeg vrha Crne Gore. Ljepotu predjela koje smo prolazili nije umanjio ni oblak koji nas je pratio u stopu. Nailazimo na interesantnu sliku vrha Zubci (2309 mnv) i Štit – strma litica ispresijecana kosim zatravljenim pločama koja se spušta ka prevoju Samaru (2075 mnv) kojim mi prolazimo. Velika previja (2351 mnv) nas lijevo upućuje na sam vrh. Polagano se približavamo na Škrčki pogled (2420 mnv). S tog se mjesta najbolje vide i Škrčka jezera (Veliko i Malo). Lijevo od njega je i Đevojka (2440 mnv). Staza zalazi iza Bobotovog kuka i njegovom lijevom stranom izbija na sam vrh. Novost od prošlog posjeta Durmitoru naših planinara, jesu sajle, koje su postavljene na najopasnijim područjima za penjanje. Na vrhu nas je dočekala magla i prve kapi kiše. Ali i veselje zbog uspjeha koji smo postigli. Nismo imali panoramu u kakvoj bismo mogli uživati da je vrijeme bilo ljepše, ali svejedno je osjećaj sreće ispunjao naša srca. Upisivanje u bilježnicu, kratko slikanje i spuštanje. Svakim novim korakom kiša se pojačavala. Dolazimo ponovo do Velike previje (2351 mnv). Odluka je pala -vraćamo se spuštanjem kroz Valoviti dol prema Crnom jezeru. U pozadini vidimo i Žabljak. Krećemo se mokrim stazama dok kiša prijeti jačim udarima. Spuštanje nakratko zaustavljamo usponom do Ledene pećine. Nešto fantastično što priroda stvara. Ipak se nismo spuštali u nju zbog lošeg i skliskog terena. Nastavljamo sa spuštanjem prema Starom katunu (Lokvice), pa prema Crnom jezeru i Žabljaku. U jednom trenutku kiša je prestala prijetiti i odlučila je da se ispada. Sišli smo do ceste koja je vodila do Žabljaka. Dio planinara čeka taksi da ih odvede po auta koja su na drugom kraju, a ostali idu mokri do našeg smještaja. Nakon što smo se presvukli i osušili druženje nastavljamo uz roštilj i sabiranje dojmova od protekloga dana.
Nedjelju smo dočekali odmorni i spremni za nove obilaske. Prvo obilazimo kanjon Tare čija visina je 1600 m iznad nivoa rijeke, a najveći je u Europi i drugi u svijetu, odmah iza Grand Canyon-a. Kava s pogledom na Đurđevića most na Tari. Šetnja preko mosta, a dio planinara se odlučio i na „Zip Line“. Zip Line Montenegro nalazi se pored mosta na Tari i sa dužinom od ~740m i visinom od ~140m je najveći Zip Line u Evropi. Vraćamo se da posjetimo Crno jezero. Durmitor inače krasi 18 ledeničkih jezera nazvanih „gorske oči“ od kojih je najveće i najpoznatije Crno jezero, koje je ujedno i najdublje (49m). Čak 16 jezera je iznad 1400m. Nastavljamo svoj put doma preko Pivske planine uz kratka zaustavljanja kako bismo odozgo promatrali gradić Plužine i kanjon Pive. Pogled na kanjon Pive koja svojom bistrinom i plavom bojom prkosi nebu. Umorni ali ispunjeni i sretni, vraćamo se u Mostar u večernjim satima.
Tekst: Josipa Čarapina
Galerija slika