Godišnji izlet društva u strano gorje – Dolomiti 7.-12.9.2021.

Izlet je planiran još 2020-te godine, ali zbog svima poznate situacije sa covid-19 odgođen je za neka bolja vremena. Ovogodišnji izlet je iznova u znaku pandemije, ali smo ovaj put, naoružani potvrdama, covid putovnicama i testovima, konačno krenuli put Italije. Grupa je ipak ovog puta manja i broji 16 članova, što je svejedno uspjeh u ovakva vremena.

Utorak/Srijeda, 7./8.9.2021.

Na put krećemo u večernjim satima i planiramo cijelu noć voziti do odredišta. Sve granice prolazimo bez ikakvih poteškoća unatoč najavama o strogim kontrolama i stavljanju naše regije u crveno. Nakon višesatnog putovanja stižemo u mjestašce Pera di Fassa gdje nas čeka udoban smještaj i vrlo ljubazno osoblje hotela koje nas rado upućuje u sve što nas zanima. U Peri nam se priključuje još dvoje naših članova koji su došli iz Njemačke. Poslije podne odmaramo uz obilazak prelijepog mjestašca Pera i kujemo planove za prvi-najjači dan planinarenja.

Četvrtak, 9.9.2021.

Grupa A koju čini 7 iskusnijih i spremnijih članova oko 6 sati u jutro kreće na uspon put Marmolade, 3343 mnv – najvišeg vrha Dolomita putanjom jezero Fedaia, via Ferrata Punta Penia, te spustom preko ledenjaka i preko planinarskog doma Capanna. Uspon je protekao bez poteškoća, a za neke naše članove ovo je bila i najviša točka na koju su se samostalno popeli. Lijepo vrijeme i prizori mora magle u kotlini i izlaska sunca u zoru zasigurno će svima ostati u dugom sjećanju.

Marmolada se odlikuje svojim specifičnim oblikom. Sjeverni dio prekriven je ledom. Južnu stranu obrubljuju visoke okomite stijene – raj za alpiniste najtežih smjerova. Na masivu Marmolade nalazi se mreža skijališta i žičara, čije je glavno ishodište u slikovitom mjestu Arabba. Drugo posebno zanimljivo mjesto podno Marmolade jeste umjetno jezero Fedaia (2053 m), s moćnom branom i lijepom prirodom koja ga okružuje.

Grupa B istoga dana obilazi dužu kružnu turu od 20 km kroz masiv Catinaccio koja kreće žičarom iz mjesta Pera do staze za planinarski dom Gardecia. Posjećujući još nekolicinu domova (Vajolet, Preuss, Passo Principe) staza nas vodi preko Antermoia prijevoja, ujedno najvećom točkom od 2770 mnv, do istoimenog jezera.

Na putu smo okruženi nebrojenim šiljastim vrhovima Dolomita koji ulijevaju osjećaj strahopoštovanja prema majci prirodi i kriju nebrojene ferate u svojim usjecima. Samo jezero zadivljuje svojom kristalno bistrom vodom koja je nekako nasla svoje mjesto unutar ovog šiljastog krajolika. Na jezeru Antermioa grupa je imala priliku snimiti neke sjajne fotke, za koje se, kako naš kolega planinar reče, ne zna hoće li na jezero sletjeti NLO ili će iz jezera izroniti mač Excalibur. 🙂 Povratak je protekao glatko, iako preko malo strmije padine kroz Udai dolinu i ekipa se u predvečerje sigurno vraća na polazište.

Petak, 10.9.2021.

U ranim jutarnjim satima cijela ekipa ide na nešto manje zahtijevan vrh Dolomita Sella grupe, Piz Boe krećući od Passo Pordoi. Grupa Sella je inače izdvojeni planinski masiv u centru Dolomita, okružen sa 4 dolomitska prijevoja/prolaza: Passo Pordoi, Passo Gardena, Passo Sella i Passo Campolongo. Nalazi se na granici pokrajina, između: Trento, Bolzano i Belluno.

Na rubovima Sella grupe izdižu se brojni vrhovi, lijepo vidljivi iz dolina kojim su okruženi. Najviši vrh skupine je Piz Boe s 3152 mnv koji smo ujedno imali priliku popeti tog dana. Na put do vrha krećemo od prijevoja Pordoi, preko planinarskih domova Forcela Pordoi i Boe te se susrećemo sa nešto strmijim dijelovima koji su osigurani sajlama. Uz dozu opreznosti zbog nešto manje iskusnih članova, uskoro se penjemo na vrh koji je za mnoge manje iskusne najveća točka na koju su se do sada popeli. Na povratak do početne točke obilazimo vrh sa njegove jugoistočne strane okruženi vidicima Marmolade koja nas posmatra sa druge strane.

Večer provodimo u zajedničkom druženju uz roštilj u prekrasnom dvorištu našeg smještaja. Izražavamo posebnu zahvalnost našim domaćinima Antoneli i Mariju koji su nas, pored svega, iznenadili još i ukusnim kolačima. Gostoprimstvo kakvo se rijetko viđa.

Subota 11.9.2021.

Planirali smo zajednički posjetiti jezero Sorapis na 1925 mnv, a potom A grupa može nastaviti srednje teškom ferratom Alfonso Vandelli. Jezero tirkizne boje na žalost nas ovaj put nije obradovalo jer smo ga posjetili u kasno ljeto kada je već djelomično presušilo, no ipak tura nam je pružila neke divne poglede na Sorapis masiv.

Inače, postoji legenda o nastanku ove planine i njenog jezera. Ona govori o dobrom i voljenom kralju Sorapisu koji je imao nestašnu, svojeglavu i sebičnu kćer Misurinu. Ona je od oca zatražila na poklon začarano vilinsko ogledalo. Vila je zauzvrat tražila od kralja da se pretvori u planinu kako bi njenoj nastambi pružio hlad. Misurina krade ogledalo te u tom trenutku se kralj pretvara u planinu Sorapis. Tada je Misurina shvatila koliko je njena želja bila sebična i njene suze su natopile podnožje planine, te stvorile jezero Sorapis u kojem se do dan danas reflektira obris nekadašnjeg kralja Sorapisa. Moćna planina Sorapis uzdize se do 3.205 metara nadmorske visine, najupečatljiviji oštri vrh nazvan je Dito di Dio, odnosno prst boga.

Nakon planiranih tura poslijepodne smo planirali za posjetu gradu Brunico i muzeju planinskih kultura svijeta kojeg je kreirao svjetski poznati alpinist Reinhold Messner. Grupa B uspijeva obići zacrtano, dok se grupa A nakon ispenjane ferrate spušta u dolinu u sumrak preko bivaka Comici u selo Palus san Marco prilično zahtjevnom stazom. Nisu uspjeli posjetiti Brunico, ali se vraćaju ispunjeni dojmovima o izazovnim putevima kojima je u stanju kročiti samo noga divokoze i pokoja planinarska. 🙂

Posljednji dan rezerviran je za povratak, a u Ravnoj Gori pravimo veću pauzu gdje je organiziran zajednički ručak uz goranske specijalitete.