Čabulja – Kada padne prvi snijeg – drugi put!

Vidno pripiti epski likovi iz iz isto tako epske serije u svojoj konverzaciji zaključiše:
– Koja nam je ova sad po redu?
– Druga koliko se meni čini.
– E oca mu jebem te sam ikad u životu popio više drugih rakija do danas!
Nego vratimo se mi na ono naše: rana zora, 8 sati, mostarska bura!
Polazimo ispred stadiona. U sastavu od 11 planinara krenusmo put Bogodola koji će biti naša polazna točka. Nakon tridesetak minuta stižemo u Bogodol (800 mnv). Snijega ima malo, tek toliko da ne zaboravimo kako izgleda. Dočekaše nas smrznuta cesta i orkanska bura – oooj pa šta nam ovo treba?! – al’ dođosmo i pođosmo. Na samom početku borimo se sa snažnom burom, neki se ne uspjevaju izboriti i odvajamo se u dvije grupe, prva grupa hrabro gazi, a druga sitnim korakom napreduje dalje. Gazimo u malo dublji snijeg 10-15 cm kojeg vjetar nosi te nam udara u lice i oči što nam čini nemogućim podignuti glavu (onima koji nisu imali naočale) te većina u pauzi i kroz dogovor odustaje od avanture s vjetrovitom Čabuljom i vraća se do auta.
Mi ćemo se još junačit. Pružamo korak preko brda i dolova, stižemo i prestižemo prvu grupu, a da to nismo ni znali (nisu ni oni). Pod sedlom prije Dolova gazimo kroz manje smetove snijega 40-50 cm, a ima ih i puno većih. Stižemo do Dolova a onda saznajemo da je i prva grupa odlučila popustiti buri i da nas čekaju kod doma. E što smo se junačili, junačili! I mi se vraćamo natrag i ostavljamo Vlajnu da prkosi buri, ipak duga je zima, a ovako ispuhani i nismo nešto orni za ozbiljnog leda. Ekipa nas dočekuje kolačima i toplim čajem u autu i put Mostara. Ima zime, tješimo se i već se planiraju tamo neke druge, treće planine, al’ otom potom!
PS. A i nije bilo neko vrijeme za slikanja, al dobro sad!

PSPS. Novi dan, nova nafaka! Opet se inate, a iz inata je i kenjac krepo. Usprkos buri neki su opet prkosili. Dalo bi se tu pisati, crtati, pa čak pjevati, al’ više na fotografijama koje je bilo jako teško uhvatiti zbog vjetra i hladnoće.

Tekst: Josip Drmać
Fotografije: Josip Drmać, Mirela Jurić, Marijo Nikolić i Dražen Vučina