Visina, prostranstvo, pašnjaci, potoci, klanci, litice, brda, doline, visoravni, pred očima se Bjelašnica pokazuje u golemoj raskoši svoje ljepote. Bože moj kako je lijepa! Praćeni kišicom prolazimo šarenilom njenih pašnjaka. Troje nas je koji smo ovdje. Ne razgovaramo puno, šutnjom čuvamo ljepotu koja nam se nudi. Na jednom proplanku čovjek i stado. Kabanica, rudarske čizme, štap i tranzistor s antenom izvučenom do kraja, nužna oprema da kišni dan i čežnja za ljudima budu podnošljivi. Riječ, dvije, ništa naročito, kao da se znamo i kao da ćemo i sutra biti tu, ali upravo ono neizrečeno na mene ostavlja snažan dojam.