Volujak i Lebršnik u znaku broja deset

Planinarski pohod članova HPD Prenj 1933 Mostar krenuo je u subotu 21.11. u 6 sati. Vedri Mostar nakon dva sata vožnje zamijenilo je tmurno i hladno vrijeme istočne Hercegovine s jakim udarima vjetra i snijega. Zimski uvjeti na putu, lanci na kotačima postaju neophodni za nastavak puta prema Planinarskom domu na planini Volujak.

Dolazak na -10 temperaturu, zima pred očima, hladni obrazi, ruke, vjetar koji puše, pahulje koje padaju, postaju stvarnost za planinarsku ekipu.

Cilj, vrh Orlovac na planini Lebršnik na 1985m, postaje želja, želja koja postaje inat, a inat je u našim genima, i nije moglo proći drugačije nego s ostvarenim ciljem.

Priroda i planina pokazuju svoju privlačnost, zanosno Jagodino jezero je zaleđena površina koja u očima promatrača svijetli u tmurnom danu, vjetar koji ledi kosti i tjera tijelo naprijed bez odmora. Lebršnik kao da se igra s svakim tko ga posjeti, obronci, doline, usjeci, okružen maglom, oblakom, na trenutak miran i tih, pa bučan i strašan, dao je pojam čovjekove poniznosti i skromnosti naspram veličini i bogatstvu čuda prirode.

Nedjelja jutro, novi dan pred očima, sunce koje svjetluca na snijegu, svjetlost koju smo tražili i dobili na poklon, veselje i radost, i novi postavljeni cilj koji ovog puta ide i više i jače na visine od 2336 m i 2246 m. Vrhovi Volujka Velika Vlasulja i Trnovački Durmitor pred očima se bijele i dio ekipe kreće prema njima, a veličanstveni Kuk 1817 m je pozvao ostatak ekipe sebi.

Temperatura +10 dan iz snova, svjetlost koja se probija kroz grane, lišće pod nogama svoju pjesmu pjeva, voda žubori, 10 sati boravka na otvorenom dušu i tijelo odmara. Trnovačko Jezero koje se nalazi ispod Trnovačkog Durmitora oblikom srca daje nešto najljepše što priroda nudi i kazuje čovjeku, dajem ti svoje srce uzvrati mi isto.

Volujče nosimo te u srcu i do sljedećeg puta ostani što jesi… Čudo prirode!