Vikend na planini (19.-20.5.2018.)

Moj planinarski život počinje usponom na Veliki Vran prije nekoliko godina! 2. mjesec, zimski tradicionalni uspon jablaničkog pl društva povodom dana općine, Dražen i ja, novi kolači, naložili se pravo! Oblaci, dubok snijeg puno raje, sve super! Mi upratismo dvije cure i kontamo polako za njima! Koji naivci, one skontale, izbacile se u stranu i utekoše! Ostadosmo ko g… na prtini! A šta’š!
Dođe vrijeme da i ja vodim ekipu na Veliki Vran!
Subota, ranom zorom idem u kupovinu! Treba uzeti hrane za zajedničku večeru i doručak. Onda pokupim Nerru i krećem put Blidinja!
Odmah na startu maler! Otvori mi se gepek nasred ceste i ona ispade! Srećom nije se ozlijedila a i vozači u tom trenu bijahu pribrani pa je nesreća izbjegnuta! Neće nas valjda pratit baksuzluk 2 dana koliko smo planirali provesti u planini! Na Blidinju vedro, ali Vran se ne vidi od oblaka i magle. Ma idemo, pa koliko se može! Skupljamo se kod stećaka na putu za Kedžaru. Nas 8 Mirjana i Marija, Ante iz Duvna, Luka, Andro i Boka, te Veliki i ja! Naravno, i Nerra, ona je prva! Vrijeme joj tjeranja pa nervozna, grize stapove (žensko)! Hahahah
Odmah na startu oštar uspon, još kroz šumu, sparina, uff. Ali ne žuri nam se pa pravimo češće pauze! Iz šume izlazimo na čistinu odakle puca pogled na moćnu Čvrsnicu! A tamo ćemo sutra!
Još uspona livadom pa opet šuma, priječimo kroz maline, tu su i borovnice u cvatu, provlačimo se kroz kleku, ma svega ima na tom Vranu! Pred završnim usponom snijeg! Ništa strasno, valjalo bi se spustit na guzici odozgo!
Na vrhu smo za manje od 3 h. Nekima je to prvi vrh preko 2000m. Čestitke!
Više nema ni oblaka, gdje god pogledaš neka jezera! Ramsko, Buško, Blidinjsko
Slikanje, zdravica, i bježi u zavjetrinu! Hladno je na vrhu!
A onda gušteranje! Tek u povratku zaključujemo kako je uspon bio oštar! Ali svi već mislimo samo o večeri i pivi!
Ajmo prvo u Ante u konobu na po jednu… Naš Duvnjak sve plati (dužni smo ti večeru) i ode kući a mi u Muniku! Skupilo nas se 11, ekstra ekipa. Vatra vani, vatra unutra, kuva se mućkalica i riža!  Riže dosta ostalo ali mesa nije! Taman Nerri za doručak!
Kad nesta meze…
Nije počela priča bezveze! Hahahaa
Pjesma uz gitaru! Gorilo! ( makar do onog dijela kad sam otišao spavat u auto)
Zašto?
Nemam pojma, prebacilo me! Hahah
Ali ujutro ko cigra, u 5:30 na nogama. Spreman za Čvrsnicu! Ekipa se polako budi, kaveniše se vani na 7 stupnjeva, na čistom zraku, 1300 mnv. Ma ko to može platit! ( 5 km spavanje, može svako! Samo malo volje!)
Za doručak jaja sa špekom! Polupasmo 25 kom a sve nas strah da ne bude malo! Što su ti gladne oči! Očistismo dom ( cure su očistile – hvala im) i krećemo do Vitlenice! Raja iz Mostara je već tamo! Andro, Luka i Boka ostaju roštiljat, spavali su u šatorima, ma pravi GSS- ovci!
A nas 70 polazi na Hajdučka vrata nešto iza 10h. Prvih par km sve ravno. Do izvora nad Zaglavljem smo za sat i po. Iako je tempo lagan, grupa se razdvaja. Srećom, vodiča je dovoljno pa možemo i tako!
Vidjeli smo snijeg u maju…, ma šta vidjeli, pregazili! Preko puta Veliki Vilinac, ljudi na grebenu! Puno nas je danas na Čvrsnici! Na križanju za Hajdučka vrata pauziramo, i onda nam ostaje oko 45 min hoda. Jezerce Crljenak nam je usput i Trba koristi priliku da nas sve snimi dok prolazimo pored! Stigosmo oko 14h! Odmor, uživanje, slikanje, zbrajanje dojmova, odmaranje umornih nogu… Svega ima
10-tak min udaljen je vrh Trinača 2038 m pa koristimo priliku popeti se gore. Pogled čudesan!
Oko 15:45 lagano krećemo nazad. Povratak je trajao duže nego sam planirao, snijeg nas usporio! Padalo se, proklizavalo, pravili smo i improvizirani gelender! Svega je bilo ali smijeha najviše! Kod auta smo malo prije 19h. Srećemo Zoku i Zdenu koji su bili na Vilincu. Raja sretna, umorna, pitaju šta dalje? Čuj šta dalje!? Gdje će se na piće? Ja sam za opciju silaska u grad pa onda gdje god sjednemo!
Tako nas 7 završimo u Primaveri do nekih doba!
Vikend za ponoviti definitivno! Samo recite kad!!!

tekst: Bojan Prkić

slike: Mirjana; Vinko