Blagaj kula herceg Stjepana i posjet ASPK Neretva
Legenda kaže da je herceg Stjepan u Blagaju sakrio svoje blago. Vođeni tim na 3. izletu Male planinarske škole zaputilismo se u Blagaj na kulu herceg Stjepana. Naša avantra je počela jednog prelijepog sunčanog jutra. Pregledavanje opreme po dolasku u Blagaj išlo je brzo; voda, hrana, čakijica, lopata, krampa, rukavice, kagice … sve na broju. Idemo! Ekspedicija od 20 hrabrih malih planinara i 3 vodiča iz SPV Mostar zaputila se u novu avanturu. „Staza ide tu, gle evo markacije, eno i druge…“ i ugledali smo kulu kako se veličanstveno diže na vrhu.Smijali smo se Elli misleći da je u brzini spremanja krenula u piđami. No, nadmudrila nas je i spasila. Lozinka za ulazak u Stjepan grad bila je „Piđama“. Vrata jedna, vrata druga, a onda muk… Zidine kule su se visoko dizale oko nas, kamene, bijele, ali nekako tople. Pogled na Blagaj s najvišeg tornja nas je ostavio bez daha. Čuo se samo lagani vjetar i naše divljenje. Teško je to opisati, to se treba vidjeti. Sva ta ljepota otpuhala je misli o potrazi za blagom, zlatom i zlatnicima vrlo lagano jer smo shvatili da mi to blago evo živimo.
Nakon obilaska kule u zaklonu zidina našli smo i mjesto za odmor i okrijepu. Pričalo se, maštalo, promišljalo, čemu je što služilo, kako je to tada bilo, kako su oni to sve napravili, kako su tu živjeli, što su radili? Usljedila je i koja strašna priča o dvorcima i dvorovima, vilama i vukovima koja nas je jako nasmijala. Ponovili smo zatim i čvorove; osmicu, osmicu s uplitanjem, šeticu, bulin, lađarac i naučili svezati lisice.Po silasku s kule otišli smo vidjeti i najveći krški izvor u Europi, izvor rijeke Bune (vrelo Bune), a nakon toga uzbuđeni od onoga što smo vidjeli, a pogotovo zbog onoga što nas čeka zaputili smo se u Mostar u ASPK NERETVA.
Tenerica Martina i trener Vedran su nas dočekali u prvoj bolder dvorani u Mostaru. Nakon kratkog uvoda, usljedilo je zagrijavanje i razgibavanje za spektakl: sportsko penjanje, ples na svili, hodanje po traci… Radosti, osmijehu i zaigranosti nije bilo kraja. Mali planinari su se izvrsno pokazali i u penjanju. Prirodna tehnika penjanja svojstvena djeci kod nekih se jako isticala te nas ostavljala zadivljene toj lakoći kretanju. Ples na svili i nije tako lagan kako se čini, a niti kretanje po traci. No, djeca kao djeca uspjeli su sve. Vidmo umorni, ali sretni i zadovoljni nakon istezanja pozdravili smo se s trenerima i krenuli u susret roditeljima.
Ako blago života čine doživljaji i različita iskustva, onda nas je ovaj dan sve višestruko obogatio.
Mirjana Škobić
