Završena je VI. škola sportskog penjanja
Naša klajmberska zajednica postala je bogatija za nove članove, a mi za još jednu lijepu priču koju ćemo rado pamtiti.
Ukratko, ovako bi možda glasio odgovor na pitanje kako napreduje škola. Međutim, nama se nigdje ne žuri – stijena nas na to redovito podsjeća. 😊
Sad da ispričamo kako su izgledali završni vikendi naše škole sportskog penjanja.
Tijekom četvrtog i petog vikenda škole vratili smo se na već poznato gradivo. Ponavljali smo dosad usvojena znanja i vještine, uvježbavali ih i povezivali u cjelinu. Jer u penjanju nema preskakanja koraka, a neke stvari jednostavno traže vrijeme i još poneko ponavljanje.
Više o dosadašnjem tijeku škole, usvojenim znanjima i vještinama možete pročitati u našim prethodnim objavama.
Četvrti vikend prošao je bez velikih emocija, uz jednostavno uživanje u procesu. Znali smo da još nije kraj i da nas čeka još jedan, peti i završni vikend škole.
Jesen je divna, ali i prilično nepredvidljiva. Prognoze se osvježavaju redovito – i to ne samo jedna, nego nekoliko njih. Kako se vikend približavao, subota je na svim prognozama bila obojena žutom bojom: sunčano i idealno za penjanje.
Nedjelja je, s druge strane, još uvijek ostala pod upitnikom.
To nas, međutim, nije odvratilo od namjere da ovaj vikend, uz penjanje, zaokružimo i kampiranjem. Što je značilo da se uz standardni ruksak s penjačkom opremom pripremao i drugi, ovaj put s opremom za kampiranje.
Za odredište smo izabrali Blagaj, sektor Rebro.
Subotu smo proveli na stijeni, penjući se gotovo cijeli dan. Prije zalaska sunca, dio ekipe se zbog obveza odlučio vratiti u grad, uz plan da se sutradan, ako vremenske prilike dopuste, ponovno pridruže ekipi. A oni koji su ostali krenuli su s raspremanjem stvari i pripremom kampa. Povremeni pogledi prema nebu bili su neizbježni. Zvijezde se vide – dobro je!
Nakon što je kamp bio postavljen, ni sami nismo bili sigurni ostajemo li tu samo jednu noć ili možda i koju više.
Dobro smo se pripremili.
Večer je protekla baš onako kako to obično bude – uz vatru, roštilj i dobro društvo. Divno! Zvijezde su se i dalje vidjele, a srećom, signala je bilo dovoljno da pošaljemo potvrdu za sutrašnji dolazak ostatku ekipe.
Na pitanje kada ćemo ustati, odgovor je glasio: „Ujutro!” Nasmijali smo se i polako otišli spavati.
Svanulo je. Nebo je bilo nešto oblačnije nego što smo ga ostavili prethodne večeri, ali kiše još nije bilo. Šatori su se počeli spremati, ekipa je pristizala i, nakon kratkih pozdrava, krenuli smo sa zagrijavanjem.
Kao i u subotu, penjački partneri su se međusobno dogovorili oko odabira smjerova, a zatim na stijeni pokazali što su tijekom škole naučili i uvježbali. Penjalo se uz povremene prekide, sve dok nas kiša ipak nije sustigla.
No, i to je bila prilika za još jedno iskustvo – brzo spremanje opreme i sklanjanje na sigurno. Ovaj put, sigurno mjesto bio je bivak.
I sve je to dio penjanja. Od prvog vikenda i osunčanih stijena, kada se postavljalo pitanje je li netko ponio kremu za sunčanje, do mokre stijene na kojoj se više ne penje i kišnog dana kada su se po ruksacima ponovno tražile kape i rukavice.
Nekome će penjanje postati novi hobi, nekome razlog za češće boravke u prirodi, a nekome možda početak jedne sasvim nove priče. I to je ono što je lijepo – ne moramo svi penjati iz istih razloga niti od penjanja očekivati isto.
Ono što je sigurno jest da smo kroz ovih pet vikenda upoznali neke nove ljude, proveli vrijeme na lijepim mjestima, penjali i penjali, ali i podijelili iskustvo koje se ne sastoji samo od vremena provedenog na stijeni.
Čestitamo ovogodišnjim polaznicima na svemu što ste tijekom škole naučili i usvojili!
Škola je završena, ali druženja i penjanja tek slijede.
Javljamo se s novih penjališta!