Sa izleta na Vlašiću…
4.2.2017. god. ekipa iz HPD Prenj 1933 Mostar uputila se na Vlašić u vodstvu naše organizatorice Anite Jurić. Iako smo već u jutarnjim satima naišli na poteškoće na cesti (na sreću sve je dobro prošlo), nismo dozvolili da nam to pokvari dobro raspoloženje. U domu Paklarske stijene, uz domaću šljivovicu, domar Boto poželio nam je dobrodošlicu.
Oduševljeni prelijepo uređenim domom i gostoljubivim domaćinima, sačekali smo da se okupi ostatak naše ekipe, a potom uz dobro vino i gitaru bez koje Bojan ne ide nigdje, pjevušili smo i veselili se do kasnih sati. Nedjelja, 5.2.2017. god., osvanuo je sunčan i topao dan, koji jedan planinar samo može poželjeti, te smo u 8 sati bili spremni za osvajanje i upoznavanje vrhova Vlašića. U pratnji četvorice domaćih vodiča i jednog „pola – pola“ Ivicom Pršljom uputili smo se sa Galice prema P.D. Devećani koji se nalazi na 1768 m.n.v. Na putu do Devećana zaustavili smo se na par vidikovaca gdje smo uživali u pogledu na Travnik i okolna brda, te na izvoru „Devećani“ koji je u blizini doma. P.D. Devećani je odisao starinskim i domaćinskim duhom, i toplinom od koje se teško bilo odvojiti. No, Sunce neće čekati, te nastavljamo prema vrhu stazom prekrivenom mekanim snijegom u koji smo tu i tamo propadali, ali nam je to samo dodatno uveseljavalo dan, posebno meni koja sam imala čast dodati ruku Ivici 
Na putu bi se često zaustavili da čujemo vodiče što nam govore, a i Miro je bio voljan objasniti nam kako se pravi iglu i vučja jazbina jer je snijeg bio vrlo pogodan za to, no nažalost, nismo imali dovoljno vremena. Popeli smo se na 1943 m.n.v., vrh Paljenik, koji je okovan ledom, i prvi put otkako smo krenuli osjećam hladnoću i led. Ipak, bojala sam se da će mi u očima izblijediti taj očaravajući prizor pa sam slikala dokle god sam prste osjećala. Zaustavili smo se kratko da napravimo zajedničku fotografiju, a potom se sjurili dolje u zavjetrinu. Imali smo namjeru skinuti jakne i nastaviti dalje, ali snijeg je probudio djecu u nama i počelo je grudvanje. Grudve su letile na sve strane i planina je odzvanjala od smijeha, vriske i veselja. Nakon svega, bilo je lijepo i vratiti se u topli Dom gdje nas je čekao ručak – domaći gulaš i tulumbe. Ugrijali smo se, najeli, zahvalili na svemu i pozdravili sa našim domaćinima, te ih naravno pozvali k nama da im uzvratimo gostoprimstvo na hercegovački :-).
Također smo obećali da ćemo doći opet jer dobar izlet može biti bolji samo ako se ponovi :D. U sličicama možete uživati na linku: https://slideawesome.com/