Planinarska škola i Čabulja

Nedjelja jutro na dan 21.05.2017. Sat otkucava nekih 07:30. Planinarska škola X. generacije, nas oko 60, je spremna na još jedan podvig. Ovog puta to je vrh Čabulje, Velika Vlajna. Tehničke podatke pronađite na sljedećem linku(http://hpd-prenj1933.ba/usponi/cabulja/).

Vrijeme u Mostaru idealno, ugodnih 17 stupnjeva uz sunčano vrijeme. Sjedamo u bus i krećemo prema Bogodolu, točci s koje polazimo prema vrhu. Neki još spavaju. Izgleda da se i planinari dijele na jutarnje tipove i one druge.

Bogodol nas dočekuje s jakim sjevercem i poprilično nižom temperaturom u odnosu na Mostar. Osim toga oblaci ne obećavaju suho vrijeme, pada lagana kiša. Neki su očito pošli ne spremni (evo me) dok ostali imaju odjeće za jednu cijelu turu perilice rublja.

Krećemo. Imamo 3 i pol sata hoda do vrha. Desno od nas je vodotok Brinja koji se par kilometara niže ulijeva u Lišticu. Za početak jak vjetar u prsa otežava kretanje na otvorenom terenu uz 7.6% nagiba. Na mahove nosi drvo, kamena. No sve to na prostranim brežuljcima i pašnjacima daje poseban osjećaj i miris avanture. Nakon sat vremena hoda uzimamo odmor od 10 minuta u zaklonu od vjetra.

Nakon hoda od još pola sata prolazimo kroz malen usjek nakon kojeg se javlja oveća kotlina. Zaobilazimo je s lijeve strane i jurišamo prema Gonđuši. Vjetar popušta ali kapljice kiše još ne.

Dolazak na Gonđušu označava još jedan odmor i pripreme za strm uspon. Pokušavamo se rasteretiti za uspon. Nosimo manje vode i samo ono što je potrebno. Prvi dio uspona je kroz bukovu šumu, koja je mirna, tiha, pravi spokoj, čuje se samo tapkanje stopala.  Izlazimo iz šume a onda miris avanture prerasta u avanturu. Nagib je velik, rekao bi da bi se i Spiderman zabrinuo. Tijelo ne traži puno vode zbog uvjeta (bit će izostanak sunca). Teren se pretvara u kamenjar s niskom raslinjem. Atmosfera ala Silent Hill, vjetar na mahove, oblaci se stopili sa zemljom, ptice pješke idu… Savršeno. Izlazak na vrh pruža unutarnje zadovoljstvo zbog ostvarenog cilja. Euforija među ekipom ne izostaje.

Nažalost zbog ovakvih uvjeta smo bili zakinuti na pogled s vrha.

Silazak je prošao u miru. Povratak je okončan roštiljom i druženjem. Također se odigralo natjecanje između dva roštilj majstora, nešto kao rat uštipaka izmđu Uzarića i Duboko Mokrog za vrijeme adventa u Širokom.

Tekst: Dinko Miletić