Zelengora tour 2017

Privučeni jezerima i zelenilo Zelengore odlučimo otići na Zelengora tour 2017. u organizaciji Planinarskog društva Lelija. Bila su ovo dva nezaboravna dana.

U sastavu Nacionalnog parka Sutjeska, presvučena zelenim plaštom pašnjaka s gustom šumom na nekim dijelovima, visoravnima iz kojih se uzdižu planinski grebeni, a iza svakog zasjaju „gorske oči“, ledenjačka jezera kojih ima čak osam.

Natrpali smo auto i za nekih dva sata bili na Zelengori. Kroz šumu i pašnjake kako je vijugala cesta ukaza se ispred nas Stog (1821mnv) presvučen plaštom zelene trave. Skužišmo odmah i od kud naziv Zelengora. Među prvima smo stigli u kamp na Orlovačkom jezeru. Dočeka nas tu Vlado kojega smo kasnije zvali našim domaćinom jer je to istinski i bio. Čovjek „raja“ što bi se kod nas reklo ugosti nas i pobrinu se da nam nista ne fali. I dok smo mi ispijali kavu u našem improviziranom hladu počela je polako pristizati ekipa biciklista i planinara svi popraćenim pljeskom. „Hej Mostarci niste vi jedini, došlo vam je pojačanje“ na jednom smo začuli Vladu. Tada nam pristupiše Nikolina, Blagica i Iva, naše nove članice društva koje su upravo završile planinarsku školu. Ubrzo zavrjediše našu hvalu, postadoše dio ekipe. Ponosni smo na njih.

Kratko spremanje ruksaka, štapove u ruke i sa vodičem Veliborom zaputimo se prema Bregoču (2014 mnv) najvišem vrhu Zelengore. Nakon laganog uspona pred nama osvanu zelena visoravan iz koje se izdiže opet onaj Stog (1821 mnv). Bez i jednog tračka gladaa na sebi, samo taj plašt zelene trave koji se iz visoravni bez vidljivog prijelaza diže do samog vrha. Pomalo nestavno, ali pitomo i privlačno izgleda. Prođemo ga s južne strane i nastavimo prema najvišem vrhu. Od kampa pored Orlovačkog jezera do vrha Bregoča (2014 mnv) hodali smo oko četiri sata. A onda jedan, drugi, treći vrhovi su se nizali pred našim očima. Nevjerovatn pogled na neke markantne vrhove Bosne i Hercegovine. Na povratku obiđemo Stog sa sjeverne stane i tu ga skužimo. On je „navlakuša“ pitomog izgleda. Uspon je to za čvrste kvadricepse i dobar plućni kapacitet.

Po povrastku u kampu spustimo se do Orlovačkog jezera na kupanje. Oganizatori su se pobrinuli za dobru zabavu. Bila je tu girata, ali i mikseta, plesala su se i kolo čak. A onda neki prije neki kasnije u šatore na spavanje, a sutradan u obilazak jezera Zelengore. Od Orlovačkog jezera (1438 mnv) prema Jugovog (1500 mnv) gdje je palo i prvo kupanje, a zatim prema Štirinskom (1672 mnv) pa Kotlaničkom jezeru (1525 mnv) i nazad do kamp pređošmo prelijepih 18km, a uz put borovnica, majčine dušice, islandskog lišaja i mnogih drugih ljekovitih biljaka. Teško je to opisati, to treba vidjeti. Svako to jezero, pašnjak, greben Zelengoru čine pitomom i privlačno, vrijednom posjeta i vraćanja. S laganom kišom nas Zelengora isprati u kamp, brzo smo spremili šatore, natrpali auto, pozdravili se s veselim planinarima i laganom se vožnom opraštali sa Zelengorom.

Doista je ovo pitoma i privlačna planina koja nam je pružina odlično druženje i  nezaboravne uspomene.

 

Tekst: Mirjana Škobić