Hrana & Planinarenje

Svi smo upoznati sa tim koliko nam je zapravo teško da organiziramo svoju ishranu tjekom vremena provedenog u planini. Mnogo je faktora koji utječu na to da Ii ćemo i šta ćemo staviti u svoj planinarski ruksak i ponijeti sa sobom. Uvijek moramo misliti na težinu, puno konzervi će za sekund otežati ruksak tako da ga nećemo moći podići a kamoli što drugo. Takođe treba razmišljati o raspoloživom mjestu u rancu kao i o rasporedu pakovanja. A kada na sve ovo pridodate i izbirljivost vašeg organizma, onda valjda počinjete da shvatate o čemu govorimo.

Stručnjaci su mišljenja da prehrana u planinarskim uslovima treba da bude sačinjena od žitarica i to 35%, mliječnih proizvoda 15%, mesa 10%, masti 15%, povrća 12%, voća 10% i šećera 3%. Vodu nikako ne smemo zaboraviti, ona nam je ipak najlakši i najbolji način da ugasimo žeđ nastalu usljed tolikog napora. Žitarice koje nosimo su uglavnom u obliku kruha (peciva nisu preporučljiva za stajanje, njih jedite na pauzama u putovanju ili pri posjeti nekih naseljenih mjesta gdje ih možete svježe nabaviti), makarona, tjestenine, dvopeka, griza ili muslija.

Civilizacija nas je natjerala da nam kruh postane navika. Nikako ga ne treba izbjegavati u planinarskoj ishrani. Treba ga uvijek nositi u dovoljnim količinama (oko pola kruha dnevno za jednu osobu). Jako je bitno izabrati pravu vrstu ,jer se kruh brzo suši i buđa pa je onda neupotrebljiv. Najbolje bi bilo ponijeti raženi kruh ili neku od pogača koje se pripremaju bez kvasca ili kupovati kruh za koji smo sigurni da može ostati dulje svjež. Postoji još jedno rješenje, a to je dvopek, ali dvopek se lako mrvi pa nije pogodan za mazanje. Pri pakovanju kruh se može staviti na dno ruksaka predvidjenog za hranu, osim u slučaju dvopeka, koji se mora staviti na vrh ruksaka da se nebi smrvio. Vrlo su zahvalni za ove prilike makaroni i tjestenine koje takođe treba pakovati pri vrhu ruksaka kako se ne bi izlomili. Lako se transportuju, pripremaju, a takođe i kvalitetno i brzo zasite. Griz, pirina, musli i sIično su energetski bogate namirnice. Treba ih uvijek nositi pri čemu su musli pogodni čak i za ručak. Pakuju se u sredinu ruksaka dodatno osigurani u plastične vrećice da se ne bi prosuli.

Zbog velike koIlčine važnih namirnica i vitamina mliječni proizvodi i prerađevine uvjek igraju zanačajnu ulogu u našoj ishrani. Mlijeko se ne preporučuje jer je veoma kvarljivo, a i loši su uslovi transporta. Umjesto njega se koristi mlijeko u prahu, nekoliko stotina grama,  a koje se priprema veoma brzo sa toplom vodom. Da bi se izbjeglo stvaranje grudvica, prah se prvo rastopi sa malom količinom hladne vode pa se onda dodaje topla voda (nešto slino pripremanju pudinga). Dobro bi bilo u mlijeko staviti malo muslija, kornfleks ili pak običnog keksa te na taj način pojačati obrok. Jogurt, kiselo mlijeko ili sl. zbog nepraktičnog pakovanja nisu preporučljivi ali se takođe mogu ponijeti (uz dodatnu pažnju) na jednodnevne ture. Lako se kvare i treba ih popiti već na prvim pauzama u vožnji, kupovati ih pri prolasku kroz naseljena mjesta gdje je proizvod siguran i piti ubrzo po kupovini. Osobe sa osjetljivim želucem trebaju ipak da izbegavaju mliječne prioizvode. Pošto postoji velika mogunost da se mlijeko i mliječni proizvodi nabave i od lokalnog stanovništva ne treba ih ni nositi u nekoj većoj koIičini. Tvrdi sirevi su odlični i treba ih nositi, all uvijek odrezati one osušene ili buđave površine. Margarin nositi, bogat je vitaminima I mineralima, all izbegavati soft jer je obogaćen mlijekom, te podložan kvarenju. Pri transportu sve praškaste I rinfuzne proizvode dodatno upakovati u posebne plastične vrećice kako bi se izbjeglo eventualno prosipanje, i ove proizvode staviti na vrh ruksaka. Meso je bitno I treba ga nositi uvijek sa sobom. Konzervirani proizvodi, mesni narezak, paštete, sušene kobasice ltd. imaju veliku energetsku vrijednost i povoljne su za nadoknadu gubitka energije pri dodatnom naporu, a u konzerviranom obliku i sušeni nisu lako kvarljivi. Polutrajni proizvodi (parizeri, salame) nisu postojani te ih treba jesti što prije, a takođe i meso sa roštilja koje u pravilu treba peći i odmah upotrebiti, naročito u periodu visokih temperatura. Nikada u ishrani ne reba izostaviti meso i mesne prerađevine jer je ono materijal od koga se obnavljaju ćelije našeg organizma i grade nove.  Treba ih pakovati pri dnu ruksaka, odmah iznad kruha. Mast se nalazi u dovoljnoj koliini u samom mesu te je nije potrebno nositi posebno. Povrće je korisno all nije pogodno za transport. Nositi ga trebamo u sušenom obliku ili u malim koIičinama. Povrće se kao i voće i mlijeko i voda mogu naći u planini i kod lokalnog stanovništva. Treba ga uvijek transportirati konzerviranog u sredini ili ukoliko postoji slučajno mogućnost gnječenja (paradajz) onda na vrhu ili u zasebnoj vrećici pa nositi u ruci. Voće je takođe jako korisno zbog svog vitaminskog i mineralnog sastava. Takođe se može naći na planini all nije loše ponijeti sa sobom uvijek malo limuna, jabuka ili npr. banana koje vas mogu brzo i lako okrijepiti na kraćim pauzama. Preporučuje se i ponijeti mješavinu koštuničavog i suhog  voća (bademi, orasi, lješnjaci, grožđice, brusnica,…) te povremeno grickati. Ono se takodje nosi pri sredini ruksaka, a obavezno se čuva na hladnom i prozračnom mjestu.

Vodu treba pažljivo konzumirati i u velikom broju slučajeva sa njom treba racionalno raspolagati. Uvijek se kod vođe puta raspitajte koliko tura traje, ima Ii izvora i koliko vode da ponesete. Potrebe Ijudi variraju ali na oko 5 sati pješačenja one su oko 1.5 do 2 l. Pazite koju vodu pijete i uvijek pokušajte da nađete protčonu vodu, što dalje od stoke, staja, poljskih WC-a ltd. Uzimati vodu samo sa provjerenog izvora.

Šećer treba nositi u svim oblicima, čokolade i slične prerađevine svima prijaju pa ih uvijek nosimo. Sećer u kockama,  smeđi šećer, dekstroza uvijek idu u ruksak. Ne zaboravIjajte šećer jer vas vrlo lako može vratiti u život ali u umjerenim količinama jer uvijek za sobom povlači i žeđ.

Napitci se nose u prahu, dobra su zamjena za voće i vitamine, konzumirajte ih dosta jer okrepljuju.

Jako je bitno i kako jedemo. Hranu treba rasporediti na doručak, ručak, užine i večeru s tim da na turu nikada ne idemo sa punim stomakom, tj. za doručak jedite malo, a za ruak i večeru obilno. Nikada se nemojte baciti na hranu odmah po završetku pješačenja, nego se uvijek prvo treba odmoriti 10-ak minuta pa tek onda započmite sa pripremom hrane.

U novije vrijeme minimalizacija opreme i smanjivanje težine zahtjeva i novije metode planiranja obroka pa se preporučuju proteinske zamjene za obroke, energetske pločice, visokoproteinske čokoladice, proteinski napitci kao i tzv. Energy boosteri na bazi brzih šećera i ugljikohidrata čije ćete učinke osjetiti odmah. Na ovaj način djelovanje vaših obroka je daleko učinkovitije i oporavak puno brži, a pri tome težina torbe je znatno manja.

Za kraj jedan savjet:  stari je planinarski trik da se spremi i pojede juha iz vrećice ili u kocki pogotovo pri velikoj iscrpljenosti (veliki umor, drhtavica mišića, otežano disanje) jer oporavak je zaista iznenađujuće brz.

Život nema reprizu!