Jesen na Volujaku

Za planinare nema tog godišnjeg doba kad mu planina lijepa nije, ali sigurna sam da će se svi složiti sa mnom da jesen svemu doda posebnu čar, a planini pogotovo.

Postalo nam je već standardno ubaciti Volujak u naš godišnji plan i to i jesenski i zimski posjet.
Ovaj jesenski trodnevni posjet planinarskom domu “Papin Do” na planini Volujak ove godine smo organizirali nešto ranije nego inače (barem koliko ja pamtim) pa nas je jesen počastila svojim bogatstvom kakvog ne pamtim. Čarolija je počela još u Nevesinju kad je spektar boja krenuo šarati šumu uz cestu, a potrajao je sve do Čemernog i skretanja za dobro poznatu cestu koja vodi u “Papin Do”.
U petak predvečer smo stigli do doma, Dobrodošlica domaćina i raspremanje stvari i u to nam se okupio i ostatak ekipe. Naime odkad HPD Prenj 1933.  organizira pohod na Volujak  nikad nije bilo ovoliko prijavljenih, točnije nas 39.
Svih 39 planinara je uspješno ispelo subotnji i nedjeljni uspon, a posebno mi je drago reći da je i naš najstariji član Ivan Karačić – Amidža bio sa nama ovaj vikend i u subotu je popeo vrh Studenac 2296 mn/v  što mu je (nakon što je ove godine popeo Pločno (najviši vrh Hercegovine) za sada najviši popet vrh. Bravo Amidža !!!
Ekipa HPD Prenj 1933. Mostar i ovom prilikom zahvaljuje svim učesnicima ovog pohoda na ugodno provedenim usponima i veselim druženjima u večernjim satima.
A mi se Volujče vidimo uskoro.