Izlet na Trnovačko Jezero

Ovaj vikend 25. i 26. probrana ekipa iz HPD Prenj 1933. provela je na Trnovačkom jezeru.
U podnožju planine Maglić, na 1520 m/nv leži jedan od posljednjih dragulja netaknute prirode. U svom prepoznatljivom obliku srca prva i osnovna pomisao na ovo magično mjesto je upravo ljubav.

Označenom stazom Via Dinarica smo krenuli od Prijevora prema samom Jezeru.Iako vremenska prognoza nije bila baš obećavajuća vrijeme nas je poslužilo.
Pri dolasku na Jezero podigli smo šatore, a nakon kraćeg odmora oni hrabriji su i zaplivali.
Planirani uspon na Maglić smo odgodili i odlučili smo se popeti do Vidikovca iznad Jezera odakle se pruža očaravajući pogled na Jezero i okolne vrhove.
Druženja i zabave nedostajalo nije. Osim nas tu je bilo još tridesetak kampera, kako domaćih tako i stranih.
Neka dobro poznata lica, ali i nova poznanstva, jer na kraju krajeva sve nas veže ista ljubav, ljubav prema prirodi.
Logorske vatra obasjale su čitavo jezero. Uz pjesmu i smijeh druženje je potrajalo do ranih jutarnjih sati.
Mi smo se još za dana sprijateljili sa ekipom iz Jajca, koji su nas tu večer pozvali na grah i pivo, a kako su momci bili spremni 100 % sa sobom su imali i radio pa smo svi skupa slušali utakmicu, koja je kako već znate potrajala.

Planirani uspon do Vidikovca započeli smo u ranim jutarnjim satima, tako da na raspolaganju nam ostaje slobodno popodne.
Na kraju se to ispostavilo kao dobra odluka jer po samom silasku sa vidikovca krenula je kiša. Dala nam je tek toliko vremena da spakiramo šatore i stvari, ruksake na leđa i natrag put Prijevora.
Kiša nas je pratila cijelim putem, ali ni to nije umanjilo cjelokupni dojam.




Jer ovaj jedinstveni prirodni dragulj je vrijedan toga i da se smočite do gole kože.
Do nekog novog (sunčanijeg) susreta ostajte mi Vedro !!!