Povijest Planinarstva BiH

Ideje modernog planinarstva prodiru BiH u prvoj deceniji dolaska Austro-Ugarske Monarhije 1878.g. zahvaljujući povećanom turističkom i znanstvenom interesu, koji se u Europi pojavio za ovu tada malo poznatu zemlju. Između dva svjetska rata u BiH se utemeljuju podružnice Hrvatskog planinarskog društva Matica Zagreb, dok je hrvatsko planinarstvo u BiH dostiglo najveći domet 1940.g. kada se objedinjuje društvo planinara BiH i HPD-Matica Zagreb. Godine 1929. u Mostaru je živjelo šest članova HPD-Matica Zagreb koji 1932.g. pišu matici HPD Zagreb da se utemelji podružnica u Mostaru. U potpisu su: Marko Boras, dr. Ivan Kordić i Viktorio-Vito Tiberio. Kada se stekao uvjet , odnosno kada je bilo deset i više članova HPD, dana 19.11.1933.g. utemeljena je u Mostaru podružnica HPD-matica Zagreb. Do 1939.g. do kada je postojala nosila je ime „Prenj“. Prvi predsjednik bio je dr. Hugo Novak, a prvi tajnik dr. Vjekoslav Slovinić. U toj skupini bili su poznati intelektualci gradani Mostara Puba Fischer, Viktorio-Vito Tiberio, dr. Ivan Kordić, Marko Suton, Rajko Mikačić i drugi.Svi su se oni trudili da svijetu pokažu i ukažu na svu raskoš i ljepotu hercegovačkih planina Prenja, Čvrsnice, Veleža i Čabulje, kao i zanimljivost života pučanstva na njima. Naše hercegovacke planine su svakako interesantne po reljefu i plastici tla, bogatstvu geoloških formacija, po svojoj flori i fauni, lijepe su po svojoj divljoj romantici, po prirodnim ljepotama i izdržljivosti planinskog življa, po slikovitosti njihove nošnje, jednostavnosti i skromnosti života i rada.

U svezi planinarske aktivnosti Podružnice HPD „Prenj“ postoje orginalni zapisi u planinarskom muzeju u Samoboru u republici Hrvatskoj. U godini 1943. Podružnica izvješcuje da je Sresko načelstvo Mostara odobrilo Pravila podružnice i tada su mogli učlanjivati članove. Organiziraju se izleti u Divu Grabovicu (Čvrsnica), dolinu Idbra (Prenj), Boračko jezero i okolinu sa vodopadom Šištice, širi predio Dive Grabovice i dr. o tome postoje i svjedočanstva u fotografijama na kojima su: Viktorio-Vito Tiberio, dr. Vjekoslav Slovinić i njegova supruga Mira, Milan Knežević i njegova dva sina Mladen i Ratimir, Matan-Mate Jerković, Osman Drežnjak i dr.

Podružnica HPD „Prenj“ Mostar djelovala je u gradu sve do 1939.g. kada je prestala s radom. Nakon Drugog svjetskog rata, ponovno je formirano planinarsko društvo i to zahvaljujući jednom broju planinara i smučara koji su iz raznih krajeva tadašnje Jugoslavije dolazili na rad u Mostar. Godine 1950. na incijativu službenika direkcije željeznica i šumarske uprave u Mostaru se formira PD „Plasa“. Ime je dobila po visoravni Plasa na Čvrsnici. Tri godine kasnije 1953. društvo mijenja naziv u Planinarsko smučarsko društvo „Prenj“, jer je Prenj izabran za matičnu planinu, jer je najinteresantniji i pruža izvanredne uvjete za razvoj planinarstva.

Ovdje treba svakako naglasiti da su svi planinari bili uvjereni da se u Mostaru tada po prvi puta formiralo jedno planinarsko društvo, a nitko nije ni smio, a možda ni htio, kazati da se u stvari samo obnavlja rad planinarskog društva koje je djelovalo i bilo utemeljeno 1933.g. Generacije poslijeratnih planinara o tome nisu imale nikakvu spoznaju, a o tome zašto je to bilo tako možemo samo pretpostavljati.

Kada se raspad jugoslavije već nadzirao i naslućivali se veći međunacionalni sukobi, podjele su se odrazile i u planinarskom društvu. Posljednja godišnja skupština održana je 21.veljače 1991.g. i do tada multinacionalno društvo se razbilo a konačan razlaz i logičan nastavak je uslijedio. Još dok se nije završio domovinski rat, prije potpisivanja Daytonskog sporazuma, Mostarski planinari uglavnom Hrvati, 29.studenog 1994.g. obnovili su rad nekadašnje HPD-ove Podružnice „Prenj“ utemeljene 1933.g. i time stvorili svoje planinarsko društvo. Ova obnovljena planinarska organizacija dobila je ime Hrvatsko planinarsko društvo „Prenj 1933“ Mostar. Za prvog predsjednika izabran je prof. Andelko Martinović.

Nakon obnove rada pristupilo se omasovljenju društva i uključivanju u planinarske aktivnosti, uspostavi ranijih prijateljskih planinarskih veza, uskoro se uključilo pedesetak članova, starih i novih planinara. Godine 2001. zalaganjem članova Društva osposobljen je i uređen planinarski kutak u Bogodolu ispod planine Čabulja koji služi kao planinarski dom za uspone na ovu planinu, u upornim i isključivo svojim radom tijekom 2004.g. planinari HPD „Prenj“ 1933 su sagradili još jedan planinarski kutak također u Bogodolu, službeno otvoren u travnju 2005.g. Time su stvoreni solidni uvjeti da se Društvo omasovi i planina Čabulja bude dostupna većem broju planinara. Izgrađena je i planinarska kuća u Parku prirode Blidinje koji je ujedno i skijaški centar, što je dalo novi poticaj razvoju planinarstva, alpinizma, skijanja i drugih planinarskih specijalnosti, te druženjima, posjetima i pohodima sa planinarskim društvima iz cijele BiH i šire.

Život nema reprizu…