Visinska Bolest

Visinska bolest nije bolest u pravom smislu riječi. To je stanje organizma koji reagira na neadekvatan način na povećanje nadmorske visine. Kada se penjemo na planinske vrhove, organizam je podvrgnut nizu razIiitih prirodnih faktora. Jedan od najvažnijih je promjena tlaka zraka. Na nultoj visini (visini mora) normalan tlak zraka iznosi 1013 mb, a s povećanjem visine dolazi do njegovog smanjivanja.

Normalan tlak zraka na različtim visinama prema Međunarodnoj aviokompaniji (ICAO):

0

1013

12 mb na svakih 100 m

1000

899

11 mb na svakih 100 m

2000

795

10 mb na svakih 100 m

3000

701

9 mb na svakih 100 m

4000

616

8 mb na svakih 100 m

5000

540

7 mb na svakih 100 m

6000

472

6,7 mb na svakih 100 m

Ove promjene utječu na Ijudski organizam jer sa padom tlaka zraka dolazi do pada parcijalnog atmosferskog tlaka kisika. To konkretno znači da na većoj visini ima manje kisika. Samim tim u udahnutom zraku ima manje kisika nego na manjoj visini. Posledica je Iogična: krv je manje zasićena kisikom, a time i organi kojima je neophodan. Ako uzmemo u obzir da su penjanje, nošenje ruksaka i sIične aktivnosti veoma naporni, vidimo da su potrebe organizma za kisikom i energijom mnogo veće nego obično. Zbog svega navedenog dolazi do raznih tegoba poznatim pod terminom – Planinska iii visinska bolest.

Mont Everest (8848 mNm) san svakog alpiniste.

Problem visinske bolesti je jedan od najznačajnijih u Himalajima. Zanimljivo je da je normalan tlak zraka na “Krovu svijeta” samo 340 mb. U zavisnosti od visine, organizam se može donekle prilagoditi uslovima koji tamo vladaju. Ova prilagodljivost je u stvari aklimatizacija. Osnovna reakcija organizma je pojačana ventilacija pIuća (pojačano disanje). Druga reakcija je pojačan rad srca. Srce kuca brže i sa jačim kontrakcijama kako bi više krvi dovelo do organa, a time i više kisika. Osim toga povećeva se ˇ krvni tlak. Jedan od najvažnijih fizioloških mehanizama odbrane organizma, na velikim visinama, je povećana aktivnost krvotvornih organa. Ona se odražava u povećanju broja eritrocita i količine hemoglobina u krvi. Zahvaljujući tome krv je u stanju da prenese više kisika do organa i mišića. Ove promjene imaju efekta samo donekle. Na većm visinama je nemoguće organizmu da se dovoljno prilagodi pa dolazi do razIičitih simptoma: glavobolja, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, vrtoglavica, lupanje srca, nesanica… pa sve do plućne embolije koja može dovesti do smrti (ovo važi za ekstremne visine iznad 8000 m).

Aconcagua (6956 mNm), najviši vrh Anda i Južne Amerike.

U principu visinska bolest može nastati iznad 2500 mNm, a na visini od preko 3500 mNm u prosjeku jedan od dvoje planinara će osjetiti neke od simptoma. Pravi problemi se javijaju iznad 4500 mNm.

 

Iznad visine od 3500 metara:

Tegoba

Procenat planinara koji su imali simptome

Glavobolja

96 %

Nesanica

70 %

Gubitak teka

38%

Mučnina

35%

Javijaju se još: suhi kašalj, skraćen dah, ponekad i gubitak mokrenja. Prilikom ekstremnog planinarenja i prelaska u tzv. “Dead Zone” (iznad 8000 mNm), u sIučajevima kada organizam nije adekvatno pripremljen može doći do embolije pIuća i cerebralne embolije. Simptomi su kratak dah, grugutanje iz pIuća te modre usne. Tu su još i ekstremna slabost, gubitak koordinacije pokreta i promjene u ponašanju. Sve ovo može voditi u komu i jedini lijek je silazak na manje nadmorske visine.

Kako znati da Ii vam je organizam u stanju visinske bolesti:

Simptom

Broj bodova

Glavobolja

1 bod

Mučnina ili gubitak teka

1 bod

Nesanica

1 bod

Vrtoglavica

1 bod

Otpornost na aspirin

2 boda

Povraćanje

2 boda

Nenormalna slabost

3 boda

Gubitak mokrenja

3 boda

Saberite bodove i uporedite rezultat sa slijedećom tabelom:

Ukupan broj bodova

Visinska bolest

Tretman

1 – 3

Slaba

Aspirin ili Paracitamol

4 – 6

Srednja

Aspirin, odmor, zaustavljanje uspona

Vise od 6

Jaka

Silazak

PREVENCIJA:

Gore rečeno zvuči dosta sumorno i uplašiti će mnoge, medutim, visinska bolest se može relativno lako izbjeci. Treba samo imati dovoljno znanja i primenjivati ga. Generalni savjet je penjati se lagano, kako bi dali dovoljno vremena organizmu da se prilagodi. Metoda gore – dole je vrlo uspešna. To znači da se u toku dana treba penjati na veće visine, a uveče se vracati niže i tamo prespavati.

Visinska bolest može se izbjeći ukoliko se pridržavate sljedećih naputaka:

1. Biti u što boljoj kondiciji prije polaska na ekspediciju 2 Piti velike količine tečnosti, dok boravimo na planini (3 – 5 I dnevno, a naročito minerale i vitamine) 3. Jesti dobro i kvalitetno 4. Održavati mokrenje 5. Dobro se akimatizirati (lagan uspon, metoda gore – dole) 6 Često se odmarati i udisati 10 – 12 puta duboko, kako bi se organizam snadbjeo većom količinom kisika 7. Po potrebi uzimati aspirin iii paracetamol 8. Obratiti pažnju na simptome visinske bolesti i upravijati se prema tome

Sve ovo se odnosi na ekstremno planinarenje i penjanje na vrhove iznad 3500 m. Naši planinski vrhovi su dosta niži pa se planinska bolest ne javlja. Ipak nije na odmet imati barem osnovne informacije o utjecaju visine na organizam.

Život nema reprizu!