Savjeti u nuždi

Izgubiti markaciju u planini nije strašno. Treba se vratiti na mjesto gdje smo našli zadnju markaciju, usput osvrćući se ne bi li vidjeli markacije postavljene u drugom smjeru. U šumi se kruži dok se ne nađe markacija. Bilo kakva markacija bolja je od nikakve. Pažljivo osmotriti travu i vidjeti gdje bi mogla biti ugaženija, povijenija. Ipak, ako ništa ne nađemo penjanjem na neku stijenu, brežuljak ili drvo koje dominira pejzažom treba se orijentirati u prostoru. Tu trebamo naći neki orijentir, poznatu planinu, drvo, padinu… U svakom slučaju izgubljeni u planini trebaju se spuštati nizbrdo najbolje prateći potoke, rijeke dok se ne dođe u civilizaciju. Pokušati naći signal mobitela i pozvati pomoć. Na pogodnim mjestima ostavljati strelice od kamena, drveta ili sl. okrenute u pravcu kamo idemo. Prilikom polaska u planinu obavijestiti prijatelje koliko vas je, gdje i kojim pravcem idete, a povremeno se upisivati u knjige gostiju planinarskih kuća i knjige posjetitelja na planinskim vrhovima kako bi vas potraga brže locirala. Provlačenje kroz draču zbog opasnosti od zmija nije preporučljivo osim ako nema nekog boljeg prolaza. Pri prolasku lupkati štapovima o tlo jer zmije osjete vibracije pa bježe i samo će ugrožena zmija napasti. U područjima sa medvjedima treba povremeno vikati, da bi se medvjedi na vrijeme uklonili. Pištaljkom povremeno pozivati spasioce jer se može dogoditi da su u blizini. U sukobu sa psima i vukovima spasit će nas štapovi. Kad se smrači zapaliti vatru i bivakirati, bolje nego lutati i možda upasti u neku jamu ili sl.

Život nema reprizu!