Sa izleta na Vlašiću…

8_sa5899b58221ab34.2.2017. god. ekipa iz HPD Prenj 1933 Mostar uputila se na Vlašić u vodstvu naše organizatorice Anite Jurić. Iako smo već u jutarnjim satima naišli na poteškoće na cesti (na sreću sve je dobro prošlo), nismo dozvolili da nam to pokvari dobro raspoloženje. U domu Paklarske stijene, uz domaću šljivovicu, domar Boto poželio nam je dobrodošlicu.

Oduševljeni prelijepo uređenim domom i gostoljubivim domaćinima, sačekali smo da se okupi ostatak naše ekipe, a potom uz dobro vino i gitaru bez koje Bojan ne ide nigdje, pjevušili smo i veselili se do kasnih sati. Nedjelja, 5.2.2017. god., osvanuo je sunčan i topao dan, koji jedan planinar samo može poželjeti, te smo u 8 sati bili spremni za osvajanje i upoznavanje vrhova Vlašića. U pratnji četvorice domaćih vodiča i jednog „pola – pola“ Ivicom Pršljom  uputili smo se sa Galice prema P.D. Devećani koji se nalazi na 1768 m.n.v. Na putu do Devećana zaustavili smo se na par vidikovaca gdje smo uživali u pogledu na Travnik i okolna brda, te na izvoru „Devećani“ koji je u blizini doma. P.D. Devećani je odisao starinskim i domaćinskim duhom, i toplinom od koje se teško bilo odvojiti. No, Sunce neće čekati, te nastavljamo prema vrhu stazom prekrivenom mekanim snijegom u koji smo tu i tamo propadali, ali nam je to samo dodatno uveseljavalo dan, posebno meni koja sam imala čast dodati ruku Ivici 🙂 Na putu bi se često zaustavili da čujemo vodiče što nam govore, a i Miro je bio voljan objasniti nam kako se pravi iglu i vučja jazbina jer je snijeg bio vrlo pogodan za to, no nažalost, nismo imali dovoljno vremena. Popeli smo se na 1943 m.n.v., vrh Paljenik, koji je okovan ledom, i prvi put otkako smo krenuli osjećam hladnoću i led. Ipak, bojala sam se da će mi u očima izblijediti taj očaravajući prizor pa sam slikala dokle god sam prste osjećala. Zaustavili smo se kratko da napravimo zajedničku fotografiju, a potom se sjurili dolje u zavjetrinu. Imali smo namjeru skinuti jakne i nastaviti dalje, ali snijeg je probudio djecu u nama i počelo je grudvanje. Grudve su letile na sve strane i planina je odzvanjala od smijeha, vriske i veselja. Nakon svega, bilo je lijepo i vratiti se u topli Dom gdje nas je čekao ručak – domaći gulaš i tulumbe. Ugrijali smo se, najeli, zahvalili na svemu i pozdravili sa našim domaćinima, te ih naravno pozvali k nama da im uzvratimo gostoprimstvo na hercegovački :-).

27-2_sa5899d53c5283e

Također smo obećali da ćemo doći opet  jer dobar izlet može biti bolji samo ako se ponovi :D. U sličicama možete uživati na linku: https://slideawesome.com/slidershare?id=81a81561b2b76d (hvala Aniti na slaganju slide show-a i našim fotografima na sličicama, Sediću, Vanji, Pršljama, meni, Vinku :). Pa, do sljedećeg puta! Miranda Vidović